Sve je više činjenica koje, bez sumnje, ukazuju da će mnoge profesije zamjeniti roboti, a vještačka inteligencija, sasvim je sigurno, najprije bi mogla bez posla da ostavi masere. 

Naime, gimnazijalac iz Beograda – Uroš Filipović (18), učenik četvrte godine Šeste beogradske gimnazije napravio je robotsku ruku koja masira leđa zbog koje je dobio nagradu za pronalak Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu.

Uroševa robotska ruka, što mu je i bio cilj, trebalo bi da spasi milione ljudi koji se pate sa bolovima u kičmi.

Uroš, koji je već pet godina član Centra za talente Beograd, otkriva da su mu ideju za ovaj projekat na neki način dali mama i tata, koji su se, usljed takve prirode posla, stalno žalili na bolove u leđima.

"To je moja kreacija od prošle godine. Svake godine u Centru za talente radimo projekte i eto, ja sam se prošle godine sjetio da bi možda mogao da napravim mašinu koja rješava jedan veliki i raspostranjeni problem širom svijeta – bol u leđima nakon dosta sati rada. Moj tata ima problem, svaki dan kada se vrati s posla on se žali kako ga bole leđa. I mama, takođe, tako da su mi oni bili podstrek, pa sam htio da napravim tog robota koji, iako još nije potpuno gotova mašina, radi" – priča Uroš.

Mašina je, kaže on, napravljena da bude što lakša za korišćenje. Prilikom njene izrade mislio je na sve. Morao je da vlada znanjem ne samo iz informatike, matematike i fizike već i medicine. 

"Bol u leđima je generalno uzrokovan spazmom, odnosno grčevima u mišićima na leđima. On u sebi taloži mliječnu kiselinu i dosta drugih štetnih materija, pa sistem pokušava da prokrvari u tom dijelu i da sve te materije izbaci iz sebe. Pošto je taj dioo prokvljeniji, ima i veću temperaturu nego ostatak organizma, pa uz pomoć termalne kamere detektujem spazmove. Kamera, naime, slika to infracrveno zračenje koje dolaze sa leđa i u rezoluciji 480 x 630 dobijam sliku na kojoj je tačan položaj gdje se nalaze ti spazmovi koji uzrokuju bol. Kada znam na slici gde se oni nalaze, te koordinate kroz algoritme, koje sam napravio, prenesem u 3D odnosno u realni svijet, i ruka može da se spusti na bolno mesto i da tretira problem. Poslije nekoliko masaža bol nestaje", tvrdi ovaj mladi genije.

Na konstataciju da ljekari kažu da i prilikom masaža treba veoma voditi računa da se neki živac ne ugrozi, Uroš kaže da to ne može da se dogodi. Ništa nije prepustio slučaju:

"Napravio sam sistem koji, u stvari, mjeri kolika se sila vrši na leđima. Implementirao sam modul za mjerenje težine. Naime, težina sile je isto što i težina, doduše, sve to se prebacuje u masu i odmah dobijamo podatak koliku silu može da izdrži određeni modul".

Robotska ruka je relativno gotova ali da bi bila potpun proizvod u smislu dizajna i drugih stvari, Uroš kaže da je potrebno još vremena i ljudi.
Ovaj talenat, kojem je potrebno mnogo ramova da bi uramio svoje diplome, planira da upiše Elektrotehnički fakultet (ETF) u Beogradu, i za razliku od većine njegovih vršnjaka koji već razmišljaju da odu preko grane ili bar po završenom fakultetu, on ne želi da učestvuje u odlivu mozgova.

"Generalno, volio bih da ostanem ovde. Jednostavno, gdje god da odete u svijetu uvijek ćete biti stranac. Koliko god tamo negdje da pokušavate i vremena da potrošite, opet ste stranac. Ovdje je totalno drugačije. Imam svoje drugove ovdje, i porodica mi je ovdje, tako da bih volio da ostanem ali, naravno, sve to zavisi od situacije… Ako se i desi da neko znanje ne mogu da mi pruže ovdje otišao bih u inostranstvo, ali bih se vratio nakon školovanja. Možda osnujem firmu…",  tvrdi on.

Kada bude upisao fakultet nedostajaće mu Centar za talente, iako će nastaviti da se bavi svime čime se do sad bavio a što je istovremeno i njegov hobi, i škola, i posao, i ljubav.

"Naravno, volio bih da nastavim da se bavim ovom oblašću, da naučim još dosta matematike, fizike i programiranja. Projekat robotske ruke je i medicina i matematika i informatika odjednom. Moji drugovi se bave čime i ja. Mi u Centru za talante smo svi jedna porodica, stalno smo zajedno. Direktor Centra, čika Nikola nas čuva, takođe i mentori. Ovu priliku koristim svima njima da se zahvalim, pogotovo mentoru Mateji Opačiću na silnoj pomoći tokom svih ovih godina, zatim STARTIT centru", zaključuje Uroš.