.jpg)
.jpg)
Grad finansira pripravnički staž za 50 radnika – Za plate 360.000 KM iz budžeta (VIDEO)
Grad Trebinje finansiraće neto plate za 50 pripravnika koji će u narednih mjesec dana dobiti posao u privatnom sektoru, rekao je gradonačelnik Mirko Ćurić. Ćurić je, nakon sastanka sa privrednicima u Gradskoj upravi, istakao da će iz gradskog budžeta biti obezbijeđena mjesečna plata od 600 KM, dok će troškove doprinosa snositi poslodavac.
KOLUMNA Ustavnosudska otimačina
Ustavni sud BiH je na plenarnoj sjednici održanoj 23. septembra 2021. godine donio odluku prema kojoj navodno nije ustavan Zakon o šumama Republike Srpske.
U saopštenju sa te sjednice navedeno je: “Prema mišljenju Ustavnog suda, pitanja koja se odnose na utvrđivanje vlasničkog statusa državne imovine, kao i nadležnost u vezi s tim između državnih i entitetskih organa trebaju se regulisati zakonom koji će biti donesen na državnom nivou”. Iako je ovo samo saopštenje suda, u njemu je sadržana
Muharem Bazdulj - IDE GAS - Duhovi Doma mladih ili apostrof šovinizma
Ima zgrada koje u nekim gradovima simbolički nadilaze epohe. Ovaj tekst izlazi u banjalučkim novinama, pa je vjerovatno najbolja ilustracija - Banski dvor. Banja Luka je bila sjedište Vrbaske banovine jedva desetak godina, prije nepunog vijeka, a opet neku simboličku suštinu te zgrade do dana današnjeg čuva upravo to ime.
Značaj Doma mladih na Skenderiji za Sarajevo nije usporediv sa značajem Banskog dvora za Banju Luku. Dva skorašnja slučaja, međutim, jedan događaj, a jedan doživljaj, da se
SABRAT
Zavičajni klub "Osvit" Bileća obogatio je svoju izdavačku ediciju novim djelom. Na dan Sv. Simeona Mirotočivog, 26. februara 2021. godine, na dan kada je prije 12. godina osnovan Zavičajni klub "Osvit" Bileća, iz štampe je izašla zbirka pripovijedaka SABRAT autora Miodraga Hrnjeza Ljuma (drugo izdanje).
U knjizi je "sabrano" 13 priča o dešavanjima na ratištima i "u predahu". Da se ne zaborave događaji i junaci. Da se pamti i pripovijeda kako se sloboda branila i otadžbina gradila. Životne priče sa jasnim
Zaslužena nagrada prof. dr Veselinu Draškoviću
Prof. dr Veselin Drašković: Priznanja su dobra i na kraju karijere
Gostujući u emisiji „Naš gost“ na Herceg Televiziji, krajem decembra prošle godine, Prof. Dr Veselin Drašković iz Crne Gore, tačnije iz Nikšića, sudeći po pozivima i reakcijama naših gledalaca,ostavio je utisak dobrog naučnog radnika,vrijedrog,vedrog čovjeka i dobrog pedagoga, koji je svojim knjigama „Klokotizacija tranzicije“ i najnovijom „Novi okovi“ bio dostupan i jasan i običnom čovjeku.Zato i ne
Novi roman dr Dragana R. Kovača - Ispovijest doktora Runda
Lep dan za umiranje
Ovaj pozajmljeni podnaslov, naziv je romana Mome Kapora. Pisan u vrijeme bombardovanja krnje Jugoslaviej od strane NATO-a.Ovom slikaru naših prilika i neprilika, iliti piscu naših ljepota i mana,što bi on kazao , život koji se u krug vrti, vratio se, djetinjstvom iz Sarajeva u Beogradu, i to nakon decenija, bombardovanjima, od kojih su mu za jedno pričali, kako je ostao živ, žrtvovanjem majke, koja ga je tijelom zaklonila, i ovog drugog kojem je on uz stotine
BLOG JEDNOG HERCEGOVCA U BEOGRADU: Lajkomanija!
Lajk. Toliko prisutna riječ na površini, stranim izrazima sve prljavijeg srpskog jezika da parira onim, tradicionalno, svakodnevno korišćenim: mama, tata, hljeb, mlijeko, kafa, doručak, dijete, škola, posao, ispit, ručak, večera, spavanje. Riječ koja je maltene pod svakodnevnu okupaciju bacila i još jedan kolektivni srpski organ – mozak. Taj lajk je toliko zatrovao naš jezik i što je još gore, okupirao naše misli do te mjere i bitnosti da je iz posljedične faze, koja mu ga dođe i kao neka
Slatke i gorke zablude
Većina ljudi misli o sebi da su dobri ljudi!
Zato se i troši toliko vremena na objašnjavanje i svađe jer dok jedni druge ubedimo koliko smo u pravu i koliko smo dobri - prođe život.
Izuzev psihopata u prirodnom refleksu ega, osim kod hipersenzibilnih, je da odmah krenu u reaktivnu akciju ega da se objašnjava i "bori" za pravdu.
Naravno, što čovek više radi na svojoj svesti, on je automatski i svestan svog neznanja, krhkosti i ograničenosti svoje percepcije pa i moći rasuđivanja. Ali, avaj, lavine
O bludnicama i farisejima
Čitam neke izjave osoba iz javnog života koje naši pseudoelitisti preziru i razmišljam kako je to zapravo veoma zabavno koliko su te raznorazne osobe koje neki naši ibermenši vole da preziru i nazivaju pogrdnim imenima pevaljka, starleta, rijaliti zvezda, zapravo puno dalje otišle u radu na sebi i oslobađanju od iluzije dualizma i ega od ovih sa titulama koji podgrevaju svoj ego visokoumnim tiradama u kojima vređaju vasceli narod koji nije dorastao njihovoj veličini dok se kriju iza
Profit više nije riječ sa toliko nula
Ne znam ja koliko će ovo prijati ušima većine privatnika, poslodavaca, gazda, vlasnika, faca i šmekera (pa ko se u čemu pronađe) koji u svojim rukama drže neku vrstu “biznisa”. Apsolutno nebitno koju, počev od obične piljare, kafića, praonice automobila, “fast food-a” pa sve do onih najozbiljnijih inženjerskih firmi i IT kompanija koje prednjače u privrednom razvoju svoje zemlje.
Izvor foto: www.seattletimes.com
Onim razumnim i realnim koji prate i adekvatno se prilagođavaju dešavanjima na tržištu radne
BOŽIDAROV BOŽIJI ŽIVOT
Rođen je 1939. godine u Dubrovniku o Božiću koji mu ime donese, gde je s roditeljima ocem Milovanom i majkom Sarom, živio dvije godine. Po dolasku ustaša na vlast, 1941. godine, porodica se spašava odlaskom u Hercegovinu uz pomoć prijatelja hrvata. Djetinjstvo je proveo u selu Mosko kraj Trebinja. Osnovnu školu završio je u Ljubomiru, gimnaziju u Trebinju, a studije filozofije u Beogradu.
Radni vijek je proveo u NIS Jugopetrolu, kako je govorio „Točio benzin u kante i studirao Kanta“, a sa
Isidora Bjelica: Kako preživeti u džungli besvesnih
Draga, divna, vredna, osećajna Dragana Tripić nije mogla više u ovoj dimenziji i kao mnogi osećajni i osetljivi, poznati i nepoznati pre nje odlučila je da ode iz tako surovog realma. Razumem je.
Ko još nije razmišljao da se prosto povuče pod pritiscima svih vrsta koje čovek doživi u ovoj dimenziji - a opet nekako po pravilu učimo svašta - od hemije do matematike - pravopisa, biologije, a ne uče nas najvažnije lekcije, kako preživeti sve užase ovog realma i što je najvažnije, kako da nas ne bole
Jesmo li promašili smisao?
Nekad mi se čini da smo ozbiljno promašili smisao, dragi moji pravoslavni hrišćani.
Znamo kad se posti na vodi, a kad na ulju, a ne znamo kako nam se oseća prijatelj. Znamo naizust deset Božijih zapovesti, a ne znamo ime prosjaka ispred crkve. Neki ne znaju ni imena prvih komšija.
Citiramo svete oce i kanone, i to uglavnom dok upiremo prst u nečiji greh, a Sveto Pismo stoji na polici sa slojem prašine po sebi.
Žene u hramu nose marame na glavi i tračeve na usnama.
Mnogi u crkvu odlaze „po
BLOG JEDNOG HERCEGOVCA U BEOGRADU: Suza 18 kilometara duga
Nisam dovoljno hrabar, ni kompetentan za ovu temu. Nemam ni toliko godina da bih unazad dopro do nje, ali opet, usudiću se. I to iz dubine srca, a ne saznanja. Logikom, a ne razumom. Prkosom, a ne ljutnjom. Osjećajem, a ne sjećanjem. Boli, a ne žalom. Ja mislim da od svih bilećkih tema koje sam mogao izabrati u njenoj dugoj istoriji, ova je, tugom i posljedicama, toliko jaka da je neuporediva sa svim drugima. Naravno, u toj matematici i takvom zaključku jedino ne obuhvatam sve pale žrtve u ratovima koji su
Konačno te razumem, mama
Pozvala sam te da dođeš danas, jer nisam više mogla sama. Nisi se zamislila čak ni na sekund. Došla si i donela ručak za mene i decu. Dovoljno je da si tu, pored mene i već osećam kako mi teret pada sa leđa i počinjem lakše da dišem. Zašto je sve tako lako i lepo kad si ti tu?
Imam trideset godina i potrebu da ti s vremena na vreme dotrčim u zagrljaj i tu ostanem neko vreme. Uvek znaš šta treba da kažeš da bih se osećala bolje. Ti si jedina koja čuješ i one reči koje nikad ne izgovorim i vidiš čak i ono
BLOG JEDNOG HERCEGOVCA U BEOGRADU: Hvala Bogu što nemadoh tada 120€ u džepu
Svima nama dobro poznati “TATOO” iliti trajno šaranje i mackanje po sopstvenom tijelu. Tema koju sam više puta prebacivao preko misli i odgađao, jer je danas toliko očigledna i u praksi prisutna da čovjek i sam sebi više povjeruje da je to danas sasvim normalno. Ako ne normalno, onda bar sasvim uobičajeno i realno. No, nadam se da još uvijek svi ne misle tako. Stvarno, ne bi valjalo…
Izvor: blic.rs
Teško da ikome može proći ijedan topliji dan, a da je ne vidi negdje i na nekome. Više to i ne
Isidora Bjelica: 12 savjeta za osjetljive duše
Ljudi se stalno žale na sve i svašta, naročito na posao koji rade, na šefa, kolege... Razmišljaju kako bi negde drugo bilo bolje, maštaju da se reše komšije, dosadnog rođaka, kolege, šefa, svekrve... Sav stres savremenog života proizlazi iz disonance onoga što su naše želje i onoga šta je naša realnost! Tačnije, onoga što mi vidimo kao realnost i onoga što zamišljamo u oba slučaja vrlo limitiranoj percepciji.
Međutim, da li mi zaista znamo šta želimo i zašto nas ne uče kako da to postignemo bez stresa.
Isidora Bjelica: Cjenkanje, trgovina i druge duhovne aktivnosti
Ne znam kako se to desilo sa jedne strane da novac tako anatemišemo kao zlo u civilizaciji gde se ubijaju oko njega, a da opet sa druge strane duhovnost tako obojimo novcem!
Ovo je jedan paradoks dvostruke zloupotrebe. Sa jedne strane novac, koji od trenutka kad je ukinuta zlatna podloga za svaki odštampan papir jeste de fakto virtuelna stvar idealna za manipulisanje, a sa druge strane, tzv. duhovnost je na svim nivoima postala ozbiljno kontaminirana tim istim novcem! Kako je sa jedne strane
Virtuelni testamenti
Isidora Bjelica: Kako se danas sve objavljuje na društvenim mrežama, od rođenja, venčanja, razvoda, čitulja, krštenja, mislim da bi bilo važno otvoriti i običaj da se tu objavljuju i testamenti, a ne nešto tajno pa posle da se mulja. Ovako lepo na uvid VR frendovima, pa posle nema laži i prevare - šta je pokojnik želeo - čovek sve fino stavi na FB i Instagram i nema muljanja ni nejasnoća kome prasići, a kome slamarica...
Na Zapadu ljudi pišu testament već sa dvadeset i nešto godina, svesni da je ova
Čekajući svoj mali LAJK...
Nekada je sav apsurd ljudske egzistencije bio izražen u metafori čekanja Godoa. Beket, pišući o civilizaciji koja je izgubila smisao i Boga, nije mogao ni da zamisli da će doći vreme kada će ljudi čekati "lajk".
Da će internet dovesti do još dubljih očajanja i iluzija. Do informacijsko-emotivog pretrpavanja, gde će naša duša biti svakodnevno zatrpavana informacijama za koje je nekad trebalo i po nekoliko godina da dođu do nas. Kad mi je juče ćerka rekla da je neko hakovao "Instagram" i "Facebook" i da se cela
Uradi suprotno!
Ni za jednu tajnu moja draga prijateljica Jo Hismajer i ja nismo dobile toliko pohvala o efikasnosti kao o - akciji uradi suprotno, koju spominjemo u našoj knjizi. Znajući da skoro svako od vas prolazi neki stres manji ili veći, evo mog poklona za subotu, kako se odbraniti.
Onda kada nas život uvede u naizgled ekstremne emotivne situacije besa, ljutnje ili mržnje ova vežba će vam pomoći da se sami bez ičije pomoći automatski prebacite na drugu stranu i višu frekvenciju.
Vežbu možete raditi
Čudesna djevojka sa golubovima
Isidora Bjelica: "Imala sam mnogo težak dan. Jedan od najgorih. To je ono kad ti duša postane teška tonu bola. Kad misliš da ne možeš dalje, da te Bog precenio pa dopustio toliki teret... To je ono kad očaj iz tebe preliva od svega što te snašlo. I ne znaš ništa - ni što si ti, ni zašto se toliko zlopatiš, ne znaju ni drugi, ali prihvate neko objašnjenje i guraju... Nikom ne trebaju pitanja jer odgovora nema, ali ljudi guraju... I šta onda?
Razmišljala sam šta bi mi jedino istinski prijalo u tom trenutku, ko
BLOG JEDNOG HERCEGOVCA U BEOGRADU: Misterija praznog bureka
Ja sam prvi put za taj pojam i proizvod čuo prije tačno 20 godina u pekari Akademac kod popularnog Studenjaka na Novom Beogradu. I tada sam iskreno mislio da se kupac zeza sa prodavcem u pekari, ironično aludirajući da burek koji naručuje ima premalo sira, mesa, zelja, pečuraka ili sada čega već sve ne. Pice, kulena, piletine… Nedavno vidjeh i burek sa eurokremom i plazmom i prekrstih se… Što se mene tiče, burek može biti samo sa mesom, a sve ostalo su pite.
Dugo sam ja bio u toj svojoj zabludi da
Kako ti radiš ono?
Upoznam nedavno grupicu nekih novih ljudi. Njihov susret sa mnom je pun pitanja: Ko te kupa? Kako se oblačiš? Kako prelaziš u auto? Do tada oni su ljude u kolicima gledali na TV-u u nekom kontekstu koji nije baš lijep i nemaju predstavu kako zaista izgleda i odvija se život nekog ko ne može da hoda.
Jedna djevojka se usuđuje postaviti mi pitanje koje vjerujem svima njima stoji „na vrh jezika“.„A kako ti radiš ono?”, pita sa nelagodom.„Koje ono?”, odgovaram pitanjem.„Pa, znaš
Kako je Pablo Eskobar pobjegao iz zatvora koji je sam i sagradio
Sin najvećeg svjetskog mafijaša prenosi kako je Pablo Eskobar preživio sukob sa kartelima, svoja sjećanja na oca, priče njegovih prijatelja i neprijatelja.
Pablo Eskobar je bio tigar. Vojnik. Takav se više neće roditi. Napravio je samo jednu grešku - formirao je porodicu. To može da boli.
Tako je jedan od kolumbijskih mafijaških bosova "objasnio" Eskobarovoj supruzi Mariji zašto njen sin ne može da ostane u životu. Pablo Emilio Eskobar Gavirija, vođa čuvenog Medeljinskog klana, osim što je postao
Život na koljenima: Desanku Rebić zbog jatakovanja četnicima, OZNA tukla po tabanima
Pišem po sjećanju a želja mi je da makar dijelić onoga što sam lično doživio ostane zapisano. Kao mlad i prilično neiskusan novinar te 1998. godine, u jednom rogatičkom selu na putu ka Borikama, pravio sam reportažni zapis o jednoj seljanki, po godinama tada već baki. Zvala se Desanka Rebić. Kažem zvala jer sam čuo da je već odavno pokojna. Ime ove mučenice poznato je svima koji su čitali knjige Momira Krsmanovića. Postoji i slika na kojoj Desanka stoji pored legende rogatičkog kraja tokom Drugog