DNEVNIK EMIRA KUSTURICE (6): Dobrota je diskvalifikovana kao i moral, tako misli i osjeća savremeni čovjek | Herceg Televizija Trebinje

Kolumne

DNEVNIK EMIRA KUSTURICE (6): Dobrota je diskvalifikovana kao i moral, tako misli i osjeća savremeni čovjek

Izvor: Iskra | Foto: rs.sputniknews.com | Datum:28.06.2015.

Foto: rs.sputniknews.com

18. mart 1994.

Na filmu je sve vještačko. Kada bi Lazo bio potpuno prirodan na sceni dok tumači lik Crnog, osjetivši kakav je Miki uistinu lukav tip, on bi ga vjerovatno raspalio čekićem po glavi! To bi bilo u skladu sa njegovom prirodom, ali i suprotno osnovnom zadataku tumačenja prevarenog i zavedenog tipa koji je prugutao ideološku pilulu. Riječju, tipa koji trpi jer je rođen da bude žrtva i da kô tele bleji u spretnog dogmatu. Izgleda mi da Lazo voli da trpi, ali nije siguran da ishod takve postavke radi za njega kada u svečanom odijelu bude mjerio čiji je aplauz najveći poslije projekcije filma! Glumci nikada ne idu u penziju dobrovoljno. Oni najslavniji, rijetko se bave i ribolovom pošto ribe ne aplaudiraju. Za razliku od riba koje ne vole da se upecaju na udicu i budu žrtve, gledaoci obožavaju da zagrizu mamac, da budu na strani žrtve. Oni glavne junake poštuju, ali ljubav prema njima izražavaju samo ako se žrtvuju ili ako ih neko žrtvuje! Izuzeci su bajke kao što je Supermen. Koji opet nema karakteristike, on je Supermen. Tako se gledaoci valjda brane od stvarnosti u kojoj svaki čas može neko da njih same žrtvuje. Zlostavljače ne vole, ali ih se plaše… Posljednji boravak u Crnoj Gori, na Svetom Stefanu, najbolje svedoči o savremenom čovjeku. Tamo je jedan čovjek hvalio drugog i govorio: „Viđi ga, viđi ono zlo!“ Tako misli i osjeća savremeni čovjek. Dobrota je diskvalifikovana kao i moral. To nije više praktičan interes, kategorični imperativ kako kaže Emanuel Kant. Moralnost i dobrotu izjednačavaju sa dosadom.

19. mart 1994.

Volim da filozofiram i treniram logiku pred glumcima. Filozofiram jer ne vjerujem da probe teksta ili bilo šta od tradicionalnih priprema pomažu filmu. Zbog toga što scenograf sagradi veliki brod, mornari ga dovuku na obalu Dunava, električari razvuku kablove, rekvizita kamionima dopremi stvari iz studija, kostimograf obuče glumce. Sve izgleda prirodno za scenu dolaska Marka Crnog i Natalije na brod nakon krađe Natalije iz pozorišta. Na kraju, sve je spremno da se snimi velika noćna scena. Dovoljno je samo da Vilko ne upali vještačko svijetlo i da se sve lijepo i prirodno ne vidi. Nema, znači, filma prirodnog.

20. mart 1994.

Misli o pojmu prirodnog na filmu vode me u djetinjstvo. Kraj Principovog mosta nedaleko od mjesta gdje sam rođen, snimao je Veljko Bulajić film o Sarajevskom atentatu. Dok je reditelj spremao komplikovanu scenu, stajao sam iza konopca u grupi periferijskih mangupa trbuhozboraca. Oni su bez otvaranja usta izgovarali ime slavnog režisera. Onda je jedan medvjedasti čovjek iz obezbjeđenja rastjerao barabe da ne ometaju velikog umjetnika u pripremi značajne scene. Mangupi šmugnuše na sprat, te su skriveni iza haustorskog prozora pljuckali po režiseru i ekipi. Samo su neki članovi ekipe gledali prema nebu i pružali ruke misleći da opet počinje prokleta sarajevska kiša.

Kada je sve bilo spremno, Bulajić je kroz megafon dreknuo:

– Akcija!

Snimljeno je mnogo dublova i režiser je svaki put padao u žestoki trans. Kamerman koji je snimao kamerom iz ruke izvodio je komplikovani kadar, a Bulajić ga je drmusao (da slika bude što prirodnija). Zatim je režiser gurao nespretne statiste koji su se u gužvi ionako spoticali o pločnik tadašnje ulice Vojvode Stepe. Na vrhuncu, kada je trebalo da Florinda Bolkan, koja je tumačila lik Sofije, padne pokošena Principovim mecima, Bulajić je potpuno zaboravio da digne ruku i tako dâ znak glumcu za ispaljivanje metka kako bi Gavrilo Princip ubio Ferdinanda. On je od uzbuđenja urlao:

– Prirodno, prirodno, majku vam jebem!

Tada su svi već stajali i zagledali se u čudu, a Bulajić je i dalje vikao:

– Šta gledaš, glumi, glumi?!

Tek kasnije, kada je ugledao Florindu Bolkan kako u hotelu „Evropa“ pije kafu, viknuo je:

– Stop!

Od uzbuđenja i od sreće što ih više nije gurao, tukao, te što je prestao prirodni trans, statisti su glasno aplaudirali. Režiser je, naravno, vjerovao da je aplauz bio upućen njemu. Smješkao se i uživao. Dok ga je naočita Florinda gledala s prezirom, Bulajić je gostu na snimanju Braci Kosovcu, inače članu CK BiH, objašnjavao tehničke detalje u vezi sa snimanjem. Kasnije, kada je film izašao u bioskope, vidio sam tu scenu i bila je vrlo neprirodna.

(nastaviće se…)

Emir Kusturica

Kategorija: Kolumne

Šta Vi mislite o ovome?

NAPOMENA: Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove Herceg RTV već samo autora komentara! Molimo čitaoce da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja!

Najčitanije u ovoj kategoriji: