U trebinjskoj OŠ „Vuk Karadžić“ u Policama ove godine nesvakidašnja situacija. Iako se do sada dešavalo da u klupe sjednu obično par i dva blizanaca, brojka od čak šest iznenadila je i roditelje, i učitelje ali  i samu djecu.

Dvanaestoro djece, šest parova blizanaca, svaki zanimljiv na svoj način. Polazak u školu za šestogodišnjake je izazov a on se lakše savlada sa onim koji dijele iste muke, zato nije ni čudo što se ovi novopečeni prvačići  drže svoje braće i sestara. Ipak nijesu svi isti, neki su pokazali malo više samostalnosti. Irina i David Janković ne sjede u istoj klupi.

„Ja imam najboljeg druga, ona najbolju drugaricu“, objašnjavaju.

Maloj Jani Dursun brat Matija je i dalje najbolji drugar. On danas nije došao u školu zato je tužna.

Pavle i Ivan, Teodora i Tamara, Ivan i Đorđe i Sergej i Nikola preostala su četiri para. Kako su nam rekli školske obaveze lakše padaju kad ih dijele, obećavaju svi da će biti odlični đaci i da nije bitno ko će postizati bolje rezultate.

Ova nesvakidašnja situacija posebno je atrakcija za drugu djecu.

„ Nekad se posvađaju ko će prvi nešto uraditi “, Damjan Kujačić opisuje odnos svoja dva druga Ivana i Đorđa.

U smjeni Aleksandre Šarović, profesorice razredne nastave koja brine o djeci u produženom boravku jedni do drugih sjede tri para blizanaca.

„Prvi put se susrećem sa radom s blizancima. Kod njih je očigledna međusobna saradnja, sve rade zajednički i jedan drugog štite“, kaže Aleksandra.

Direktor OŠ “Vuk Karadžić“, Mišo Pešić, kaže da na početku nijesu bili ni svjesni kakav raritet imaju u školi te da ova situaciji nije nimalo česta, na nivou cijele škole najčešće imaju jedan ili dva para blizanaca.

Marija Manojlović