Na području Hercegovine divlji konji stvaraju probleme domaćinstvima i uništavaju usjeve. Uprkos brojnim apelima, vlast nije u stanju da riješi ovaj problem.
 
 
Vlasnici imanja odustaju od proizvodnje. To je jedino praktično rješenje, kažu stanovnici Gomiljana. Da bi izbjegao štetu, Risto Pujo proteklog ljeta nije sijao žitarice na trideset dunuma zemlje, za stočnu ishranu.

- Zemlja može da se obrađuje, kao što to komšije čine, ali konji uđu i upropaste usjeve. Iz toga razloga nisam htio da ulažem sredstva, jer su gubici veliki - kaže Pujo.

Vlasnici kažu da samo čvrsta i dovoljno visoka ograda može spriječiti ulazak krda. Za njeno postavljanje potrebno je više hiljada maraka. 

- Ko će sada ograditi hiljade i hiljade metara prostora? Mi smo pokušavali, ali su to izuzetno jake životinje i kako god postavili ogradu, oni će proći - ističe mještanin Vaso Marić.

Za pomoć su se obraćali i gradskim institucijama, ali bez rezultata. Prebacivanje divljih konja u udaljenija staništa nudilo je više neformalnih grupa iz planinskih dijelova BiH.

- Kada bi obišli teren, uglavnom bi svi odustajali. Prije par dana javila se jedna grupa iz Bosne, rekavši nam da ih mi pokušamo zatvoriti. Angažovali smo i dron da ih lociramo, ali ih je nemoguće uhvatiti, jer jednostavno nemamo rješenje - navodi Mišo Pamučina, koordinator za deminiranje u Civilnoj zaštiti Trebinja.

Duž dvadesetak kilometara, od sela Žulja do Gomiljana, luta više od stotinu grla. Namnožili su se poslije rata, kada su sela uz granicu sa Hrvatskom ostala nenaseljena. Pamučina kaže da u krdima ima od osam do trideset pet grla. Neka su čak vlasništvo mještana.

- Zvalo me je par ljudi iz obližnjih sela. Čuli su da hoćemo da hvatamo konje, pa su tražili da njihove konje odvojimo, ali je to vrlo teško izvodljivo - kaže Pamučina.

Odstrel divljih konja ili druga krajnja mjera, zakonom su kažnjivi. Bez adrese na koju bi se mještani mogli obratiti za pomoć, imanja će do daljnjeg biti na udaru.