Rektor cetinjske Bogoslovije Gojko Perović poručio je sa panel-diskusije o osjećaju krivice, koja je održana u Trebinju, kako nije dobro da čovjek bude sam, jer je biće zajednice, o čemu govori i Biblija.

"Samim tim se i pitanje krivice može svesti na bol ili tjeskobu, bolest ili smrt zbog nekog narušenog odnosa u zajednici", rekao je otac Gojko na posljednjoj panel-diskusiji "Osjećaj krivice između zdravog i patološkog", koja je održana u okviru Sedmog simposiona "Teologija u javnoj sferi".

On je ukazao kako postoje dvije vrste liječenja krivice - savjetodavno i saosjećajno, ali da je ključno pitanje kako okolina reaguje na krivca.

Profesor Mikloš Biro sa Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu rekao je da se krivica u psihologiji najčešće povezuje sa depresivnim poremećajem.

"Istraživanja pokazuju da simptom krivice u depresivnom poremećaju postoji isključivo u hrišćansko-jevrejskoj religioznoj tradiciji. Drugim riječima, hrišćani su usadili ideju o krivici", kaže Biro.

Profesor Miro Jakovljević sa Odsjeka za psihijatriju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Jakovljević istakao je da krivica s jedne strane donosi patnju, a s druge strane je kao emocija čuvar dobrih interpersonalnih odnosa.

"Kada osjetimo krivicu, bitno je šta ćemo učiniti sa njom. Da li ćemo nakon te krivice biti još bolji ljudi ili će mo učiniti zločin i neprijateljstvo", kaže Jakovljević.

On je napomenuo da krivica može biti put u bolest i samoubistvo, u depresiju, prije svega, a može biti i put u bolji život, u zdravlje i duhovni rast.

Prema naučnim saznanjima, dodao je profesor Jakovljević, krivica nastaje u dobi između treće i pete godine, a u pitanju je emocija koja uvijek prati neku grešku.

Sedmi simposion "Teologija u javnoj sferi" je u prethodna tri dana okupio eminentne teologe, naučnike i stručnjake iz raznih oblasti, koji su govorili o odnosu između religije i politike, crkve i medija, religije i nauke, te o savremenim tehnološkim dostignućima.