Sa konstituisanjem novog saziva, Skupština grada Trebinja dobila je i novo rukovodstvo. Na funkciju predsjednika ove institucije imenovan je odbornik sa najdužim stažom u skupštinskim klupama – Zdravko Butulija iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata.

U intervjuu za Glas, Butulija govori o svom dugogodišnjem iskustvu u politici, šta znači biti direktno birani predstavnik građana u gradskoj skupštini, ali i dosadašnjim iskustvima na čelu ove institucije, te poželjnoj političkoj kulturi i radnoj praksi u najvišem normativnom tijelu lokalne samouprave, za čiji će rad biti odgovoran naredne četiri godine...

Na funkciju predsjednika Skupštine grada imenovani ste u svom šestom uzastopnom mandatu odbornika. Šta je ključ toliko dugog političkog trajanja? Šta je ponajviše doprinijelo da vam građani, iz izbora u izbore, poklanjaju povjerenje?
- U Savezu nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) sam više od dvije decenije. Sve te godine trudio sam se da budem aktivan i vjerujem da su ljudi, prije svega u mojoj partiji ali i naši sugrađani, prepoznali dobre namjere koje su me vodile u političkoj karijeri, spremnost da se odazovem i posvetim svakom zadatku koji sam obavljao i dam svoj maksimum.

U skupštinskim klupama sam uvijek nastojao da budem i aktivan i pragmatičan, da moje diskusije budu kvalitetne i konstruktivne, da uvijek budu u službi rješavanja konkretnog problema ili situacije. Trudio sam se da nikog ne vrijeđam niti omalovažavam i da moja obraćanja uvijek budu na nivou primjerenom ovoj instituciji.

Siguran sam da se moje stranačke kolege još sjećaju našeg opozicionog mandata od 2012. do 2016. godine, kada sam bio praktično nosilac opozicionog djelovanja u skupštini – kao predsjednik kluba odbornika SNSD-a. Tada se kroz moju aktivnost u odborničkim klupama i uopšte u našoj lokalnoj zajednici u javnosti čula i neka druga, opoziciona, ali uvijek konstruktivna priča. Što se tiče odborničkog rada, on se ne može svesti samo na ono što se govori u skupštini. Mnogo aktivnosti, inicijativa i prijedloga se pokreće i na partijskim organima i u neposrednom kontaktu sa građanima, gdje sam nastojao da uvijek budem dostupan, da ljudima pomognem koliko mogu, da im dam realne informacije i ne obećavam nešto što ne može da se ostvari, bez obzira što to nekad ljudima nije milo da čuju. Možda je bilo ljudi koji su očekivali više, ali sam uvijek pokušavao da u svemu tome budem pragmatičan, konstruktivan i realan.

Smatram da je upravo to moje dugogodišnje političko iskustvo u odborničkim klupama i u partiji pozitivno ocijenjeno, jer da nije tako - vjerovatno ne bih ni dobijao povjerenje građana i rukovodstva SNSD-a sve ove godine.

Iz vašeg iskustva - šta građani ponajviše traže i očekuju od izabranog predstavnika u lokalnoj skupštini?
- Odbornici su direktni izbor građana. Od njih se očekuju tačne i pravovremene informacije i odgovori koji su građanima od interesa i značaja, pa čak i kada su u pitanju teme koje ne prolaze kroz organe skupštine, s obzirom na to da odbornik svakako ima lakši pristup izvršnoj vlasti, gradonačelniku i načelnicima odjeljenja. Sve ove godine nastojao sam da ljudima pomognem onoliko koliko sam bio u mogućnosti. Možda je to bilo pitanje ulice u kojoj žive, nekog komunalnog problema, informacija o programima pomoći koje Grad provodi za različite kategorije građana... Nekada ljudi samo očekuju da budete pristupačni, da ih uvažite, saslušate, pozdravite na ulici. Iskreno, za sve ovo vrijeme nisam imao neprijatnih situacija, niti pretjeranih zahtjeva ili očekivanja od građana.

Šta je, s druge strane, vama bio motiv da se iznova prihvatate odborničke dužnosti? Šta za vas znači – biti odbornik?
- Politička opcija kojoj pripadam računala je na moju posvećenost i spremnost da obavljam povjerene stranačke zadatke, a to se najbolje vidjelo u izbornim godinama kada sam se u šest uzastopnih izbornih ciklusa našao na kandidatskim listama.

Smatram da sam kao odbornik posao obavljao kvalitetno i odgovorno, a veliko je zadovoljstvo kada vidite da su ljudi prepoznali vaš rad i zalaganje i da ih toliko dugo godina niste razočarali niti iznevjerili.  

Iz tog razloga nikada nisam ni razmišljao da kandidaturu ne prihvatim. Ali isto tako, nisam ni mogao pomisliti da ću jednog dana biti izbor za prvog parlamentarca grada, odnosno predsjednika skupštine Trebinja. To jeste velika čast ali je i još veća odgovornost, koja mi je povjerena u naredne četiri godine. Daću sve od sebe da posao nastavim obavljati časno, predano, profesionalno. Moram priznati da se danas ovdje osjećam kao na domaćem terenu, s obzirom na to da sam već dvadeset godina u gradskoj skupštini. S druge strane, zaista imponuje biti i odbornik. To je, kako već rekoh, direktni predstavnik građana. U svom gradu predstavljati i zastupati svoje sugrađane – to je ipak i zadovoljstvo i privilegija, ali i obaveza. Vremenom vam to nekako uđe i u krv. Možda bih se neobično osjećao da nisam u skupštini.

Kako su izgledali počeci vašeg političkog angažmana? Kako danas razmišljate o tom mladom čovjeku koji nije želio da sjedi skrštenih ruku i bude tek posmatrač društvenih i političkih zbivanja u svome gradu?
- Počeci mog političkog djelovanja vezani su još za studentske dane. To su godine kada čovjek ima najviše ideja, energije i smjelosti da iznese svoje stavove i razmišljanja. U mom društvu preovladavala je slična misao, želja i namjera da se uključimo u politiku i pokušamo učiniti konkretne stvari za zajednicu u kojoj smo svi živjeli. Svi smo poticali iz radničkih porodica, studirali ili završili državne fakultete, bili ozbiljni i školovani ljudi i u ono vrijeme, a danas pogotovo. Smatrali smo da ne treba bježati od politike, već upravo da kroz političke procese treba da pokušamo da utičemo na opšte prilike u gradu. SNSD je tada na lokalnom nivou bio opozicija. Osjetili smo da je to partija u kojoj možemo da izrazimo svoje političke stavove. Tada smo u rad stranke uključili i veliki broj ljudi iz našeg grada, a na lokalnim izborima 2004. godine nas sedam mladih visokoobrazovanih ljudi je bilo na listi SNSD-a. Sva sedmorica smo tada prošli među odbornike i sa novim izabranim gradonačelnikom Dobroslavom Ćukom dobili priliku da mijenjamo politički ambijent u Trebinju.

Kakva su u ono vrijeme bila očekivanja mladog čovjeka od politike, a kakva su danas - nakon dvadeset i kusur godina političkog staža?
- Generalno danas su prilike mnogo kompleksnije. Smatram da smo na mnogim poljima uspjeli da stvari promijenimo nabolje. Vjerujem, takođe, da smo svojim radom i angažmanom podstakli i druge mlade ljude da se uključe u politiku. Naravno, važno je da se školuju, stiču određena znanja i stručnosti, ostvare se u poslu u kom su se školovali. Ali i da se uključe i utiču na političke procese, da tamo artikulišu svoje političke stavove i mišljenja. I kroz aktivizam u političkim partijama, a ako dobiju priliku - i kroz odbornički rad, gdje možete da ukažete na neki problem, pokrenete neko pitanje ili ponudite rješenje.

Da li je teže obavljati odborničku dužnost u većini koja donosi odluke ili u opoziciji?
- Prošao sam i jedno i drugo i rekao bih da i jedno i drugo ima svoju težinu. Iskren da budem, meni je teže bilo kada sam djelovao opoziciono. Razlog je vjerovatno bio jer mi je u to vrijeme pripao zadatak da ponesem najveći dio tereta opozicionog rada u skupštini. Kao predsjednik kluba odbornika SNSD-a obaveza mi je bila da mnogo detaljnije pristupam analizi kompletnih materijala, da konsultujem struku ako mi nešto nije poznato, da istražujem da li je sve zaista onako kako je u materijalima predstavljeno ili to nije slučaj. Osim toga, to je bio vrlo specifičan i izazovan mandat u svakom smislu, kada su gradske političke prilike bile turbulentne i vladale konstantne tenzije.

S druge strane, kao odbornik vlasti imate više slobode da se opredijelite da li ćete i u kojoj mjeri da se posvetite određenim temama. Kao odbornik većine vi već učestvujete na neki način u pripremanju materijala, imate pripremne sastanke i možete kvalitetno da se informišete o onome što će biti na zasjedanju.

Možda jeste teže biti odbornik opozicije, ali je svakako veća odgovornost biti odbornik većine, jer su oni ti koji donose odluke i snose odgovornost za iste. Zato i jeste mnogo važno da o onome o čemu glasate i odlučujete imate pravu informaciju.

Kako biste ocijenili nivo političke kulture u Trebinju? Kao čovjek sa ozbiljnim političkim stažom – možete li reći da kao društvo u tom pogledu napredujemo ili...?
- Svjedoci smo da ima svega. Naročito u izbornim kampanjama kada nastupi političara u javnosti budu glasniji i oštriji. Svi su fokusirani na što bolji izborni rezultat i nerijetko se dešava da se polemiše o stvarima koje i nisu suštinski važne za građane i da se pri tom ne obraća pažnja na vokabular, što je u političkom djelovanju vrlo bitno.

Uprkos tome, smatram da smo kao društvo zreliji i da idemo naprijed. Naravno, uvijek ima pojedinaca koji kvare utisak sopstvenim primjerom, govorom mržnje, klevetama, ali ih je na sreću sve manje i njihove riječi sve slabije odjekuju.

Kakva su prva iskustva na višoj i odgovornijoj poziciji – predsjednika Skupštine grada?
- Iskustva su vrlo pozitivna. Što se tiče stručne službe skupštine – prvi utisci su izuzetni. Takođe, imam dobru saradnju sa svim odbornicima, uključujući i odbornike opozicije. Za sada nismo imali problema u komunikaciji i ja ću se sa svoje strane truditi da tako i ostane. Kao predsjednik Skupštine grada mislim da imam visok stepen uvažavanja. Trudiću se da to tako i ostane. Negdje to doživljavam i kao jednu od svojih ključnih uloga: da svojim ponašanjem - i u javnosti i na samim sjednicama, koliko je do mene, doprinesem da trebinjska skupština bude na visokom  demokratskom i parlamentarnom nivou. To je institucija gdje odbornici takođe treba da pokažu i zrelost i odgovornost u svojim diskusijama. Moja obaveza je i da onemogućim da se u skupštini dešavaju stvari kojima u ovom domu nije mjesto.

Vaš prethodnik na poziciji predsjednika Dragoslav Banjak ulagao je velike napore da održi nivo i dostojanstvo polemika u skupštini...
- Tako je. Moj prijatelj i partijski kolega, koji je inače univerzitetski profesor i izuzetan intelektualac, ulagao je veliki trud u tom pravcu. I kapacitet opozicije u nekim ranijim sazivima bio je veći. Smatram da je gospodin Banjak u pojedinim prilikama bio i više nego tolerantan. Trudio se u određenim incidentnim situacijama i na pauzama da razgovara sa odbornicima koji su prešli „crvenu liniju“. S druge strane, možda je sve to negdje uticalo i na dužinu trajanja sjednica. Posebno je pitanje koliko vi zaista možete dokazati bilo šta nekome ko je u ozbiljnim godinama i ko je na sjednicu došao sa određenom namjerom. Iskreno, nisam siguran da bih ja uvijek tako postupao. Ali se nadam da do takvih situacija više neće dolaziti. Ko radi taj i griješi i svakako da je potrebno imati određen nivo tolerancije za pojedine odborničke propuste. Takođe, moja je obaveza i dužnost da u najvećoj mogućoj mjeri budem neutralan, odnosno da posve isti aršin imam i prema predstavnicima opozicije i pozicije. Smatram da će takav rad i odbornici opozicije onda znati da cijene.

Šta je sa propisima koji uređuju rad gradske skupštine. Nekad se čini da su i oni predmet neslaganja i nesporazuma među odbornicima?
- Poslovnik o radu je ključni dokument na koji se oslanjamo. On je usvojen 2013. godine. U međuvremenu je u dva navrata pretrpio i određene izmjene. I evo na početku ovog mandata ušli smo u proceduru donošenja novog poslovnika. Nisam u prilici da još uvijek govorim o tome kakvih će sve izmjena biti u odnosu na aktuelni. Uglavnom, novi poslovnik će uobziriti sve ono što je ranije usvajano u izmjenama dokumenta, i mimo toga „popraviti“ novim rješenjima odredbe u kojima smo kroz praksu svih ovih prethodnih godina mogli da uočimo da postoje propusti ili nejasnoće. Određene dileme oko tumačenja odredbi su postojale i sada će biti razjašnjene kvalitetnijim i preciznijim formulacijama.

Šta će biti temeljni principi rada u skupštini na kojima ćete posebno insistirati kao prvi čovjek ove institucije u tekućem četvorogodišnjem mandatu? Šta smatrate poželjnom političkom kulturom i praksom u skupštinskim klupama?
- Sve što dođe na skupštinu prošlo je već kroz određene organe u Gradskoj upravi. Svako odjeljenje koje kandiduje tačku dužno je i da kvalitetno pripremi materijal za tu tačku dnevnog reda. Odbornici naravno na skupštini imaju pravo na svoje mišljenje, da pitaju ili traže razjašnjenje nečega što im nije jasno, da upozore ukoliko smatraju da nešto nije u skladu sa propisima višeg reda. Ono što u tom smislu smatram bitnim - jeste da skupštine budu produktivne i efikasne, lišene politikantstva i da fokus bude na stvarnim problemima građana. Na onome što je usvojeno kao dnevni red, da se ta problematika što kvalitetnije pretrese i nađu najbolja rješenja. Naravno, da se kandiduju i problemi mimo toga, za šta odbornici imaju mogućnost kroz odbornička pitanja. U mjeri koliko je moguće, trudiću se da skupština bude u najboljem smislu ogledalo našeg grada, da i drugima bude primjer, a nikako da bude tema u medijima prepoznatljiva po skandalima, neželjenim scenama ili neprimjerenim riječima. Ako neko nalazi potrebu i za takvim stvarima - neka to ne čini na skupštini i ostavi to za neko drugo mjesto i priliku...