Danas je Božić – praznik Hristovog rođenja, ljubavi i mira. Nakon božićne liturgije, mnoge porodice, zajedno sa prijateljima, proslavljaju ovaj najradosniji hrišćanski praznik. Ipak, ima i onih koji praznike dočekuju sami i usamljeni.
Razgovarali smo sa ocem Duškom Orašaninom, sveštenikom Eparhije zahumsko-hercegovačke, o tome kako čovjek koji se osjeća usamljeno može da gleda na život i da sebi uljepša praznične dane.
'Svako od nas se u nekom trenutku osjeti samim. Teško je proživjeti život a da ne dođemo u situaciju da, dok se drugi raduju, mi ostanemo sami. To, međutim, ne treba da bude naša lična tragedija. Bilo bi dobro kada bismo te teške trenutke mogli prevazilaziti sa sviješću da svoj život ne gradimo na ideji uspjeha, naročito ne trajnog uspjeha u ovom svijetu, jer to nije garancija Carstva nebeskog', kaže otac Duško.
Čak i ako zamislimo da smo rođeni u dobrim okolnostima, da imamo porodicu, poštovanje ljudi oko sebe, da živimo na lijepom mjestu, u zdravoj i čistoj prirodi, i da su svi uslovi povoljni – ne postoji nikakva garancija da će sve to trajno ostati dio našeg života.
'U svakom trenutku nešto se može promijeniti. Čak i kada imamo djecu, ne postoji garancija da ćemo doživjeti unučad, iako se u psalmima kaže da je srećan onaj ko to doživi. To, ipak, nije dato svakom čovjeku. Svoju egzistenciju gradimo na spoznaji da je Bog blizu nas i da je On najbliži koga imamo. A ljubav prema Njemu vježbamo kroz ljubav prema ljudima oko sebe, gradeći srdačan, blag i dobronamjeran odnos sa njima', ističe otac Duško.
Šta Vi mislite o ovome?