Svaka ljubav na svijetu čezne da progovori, samo se ne usuđuje, jer je plašljiva. To je najveća tragedija čovječanstva. Smatrao je nobelovac, veliki irski pisac, romansijer, esejista, novinar, književnik i čovjek snažne, izdržljive prirode, Džordž Bernard Šo. Za srpski jezik i kulturu bio je značajan jer je uvijek isticao da je ćirilica najsavršenije pismo na svijetu i jedan zaokružen i logičan sistem.

U svom testamentu ostavio je novčani iznos 367,233 funti Englezu koji uspije da reformiše i uprosti englesku abecedu po uzoru na Vukovu ćirilicu (jedno slovo jedan glas).

Bio je i neumorni radnik u svakoj oblasti kojom se bavio, pronicljivog, smjelog duha, otvoren i iskreno ubijeđen u ispravnost svojih stavova, kritičan do podsmijeha i podsmješljiv do cinizma, koliko hvaljen toliko i napadan, uvijek je bio spreman da traži uzroke pojava i da o tome izlaže – za govornicom ili u svojim tekstovima.

Rođen je u Dablinu 26. jula 1856. godine. Kasnije se preselio u London, gdje se školovao na Britanskom muzeju, dok je nekoliko njegovih novela objavljeno u malim socijalističkim magazinima. Književnu karijeru počeo pisanjem romana i pozorišnih kritika, a proslavio se mnogobrojnim pozorišnim djelima. Cinik britkog uma, pomalo zapuštenog izgleda i duge brade. Idealista originalnih izjava, junak mnogih anegdota i najznačajniji dramski pisac dvadesetog vijeka. Sve ovo čini neponovljivu ličnost Bernarda Šoa, čije drame ni danas ne gube na važnosti. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1925. godine, a preminuo je 2. novembra 1950.

Misli i izreke

* Ljudi koji nemaju nikakvog poroka spadaju i u ljude koji imaju malo vrlina.

* Sloboda znači odgovornost. Zato je se većina ljudi boji.

* Žene koje misle, jesu žene na koje se obično ne misli.

* Muškarci priželjkuju sve ono što nemaju, a žene samo ono što imaju druge žene.