U sabornom hramu Svetog preobraženja Gospodnjeg u Trebinju služen je četrdesetodnevni pomen blaženopočivšem episkopu Atanasiju Jevtiću.

Pomen, kojem je prethodila sveta arhijerejska liturgija, služili su episkopi - zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije i diseldorfski i cijele Njemačke Grigorije, sa sveštenstvom.

U besjedi vjernicima vladika zahumsko-hercegovački Dimitrije kazao je da blaženopočivši arhijereji Atanasije i Amfilofije i nisu mogli drugačije nego da budu sastradalnici u patnji i mučeništvu sa ostatkom čovječanstva.

Podsjetivši na njihove fotografije sa bolničkih postelja, vladika Dimitrije je kazao da su upravo mučenička i mjesta stradanja na neki način njihovo prirodno stanište, mjesta na kojima oni drugima najprirodnije izgledaju.

„Oni su imali istinski mučenički duh. I savješću i voljom su bili mučenici. I onda im je dao Bog da postradaju od ove muke i bola našeg vremena, od kojeg strada čitavo čovječanstvo. Prosto nisu mogli ostati po strani, da ni one ne podijele taj bol i muku, da ni oni ne umru. Ali sa nadom u Boga i vaskrsenje, da svima nama pokažu - da smrt nije zadnja riječ na ovoj zemlji. Zadnju riječ će reći vaskrsli Hristos kad dođe ponovo. I unijeće dah smisla, ljubavi i ljepote u naše tuge, besmisla i traganja“, poručio je episkop Dimitrije.

Vladika diseldorfski Grigorije je istakao da je episkop Atanasije obnovio našu eparhiju i crkvu u Hercegovini, da smo stoga bez vladike Atanasija i mitropolita Amfilofija danas siročad, kojoj je život teži a praznina velika i nenadoknadiva.

„Ali ti ljudi ne mogu da umru jer su živjeli sa Hristom, a Hristos je pobijedio smrt. Tako i mi danas slavimo život, iako smo tužni i osiromašeni - uvijek slavimo život“, kazao je vladika Grigorije.

Predstavio je ovih dana objavljenu spomenicu episkopu Atanasiju, u kojoj je, kako kaže, sabran samo dio od onoga što je o njemu rečeno i napisano, dodajući da će još mnogi o blaženopočivšem vladici govoriti i pisati, kao što će i mnogi umjetnici nadahnuti njim stvarati.

„Vladika Atanasije će sve više i više biti među nama. To je ono najčudesnije u našem hrišćanskom životu – to što nas naši umrli, kad odu, više posjećuju i više s nama bivaju nego kad su bili ovdje“, kazao je episkop Grigorije.

Parastos je služen i u paraklisu manastira Tvrdoš, gdje je blaženopočivši episkop Atanasije sahranjen.