U kamenom hramu kod Bileće, prema narodnom predanju, vojvoda Vlatko Vuković pričestio je svoju vojsku pred odlazak na Kosovo, dok vijekovima kasnije ovo predanje i dalje čvrsto povezuje ovu hercegovačku svetinju sa jednim od najznačajnijih događaja srpske istorije.

Na putu između Bileće i Gacka, u Trnovom Dolu nedaleko od sela Meka Gruda, smještena je skromna kamena crkva Svetog arhangela Mihaila, u čijoj je jednostavnosti sačuvan duh vremena kada su vjera, zavičaj i istorijska sudbina bili nerazdvojivi dio života naroda.

Ovaj hram, skoro sakriven u hercegovačkom kršu i niskom okolnom rastinju, ne izdvaja samo njegova velika starina ili arhitektonska osobenost, već posebno mjesto u pamćenju zauzima predanje da su se upravo tu vojnici najprije sabrali pred svetinjom, primili Sveto pričešće i potom krenuli prema Kosovu.

Ta slika ima duboko simboličko značenje jer se vojska pred veliki istorijski ispit ne okuplja samo oko oružja i vojskovođe već i oko oltara, što pokazuje da se čovjek pred neizvjesnošću oslanja i na vjeru, zajednicu i odgovornost prema onima sa kojima dijeli sudbinu.

Vlatko Vuković Kosača bio je jedan od najznačajnijih vojskovođa svoga vremena i vlastelin povezan sa humskim prostorom, čije je učešće u Kosovskom boju 1389. godine istorijski potvrđeno na strani hrišćanske vojske kneza Lazara.

Za stanovnike ovog kraja sjećanje nije ostalo zatvoreno samo u spisima, već se duboko urezalo u kolektivnu svijest kao simbol oslonca na vjeru, dok se grob ovog znamenitog vojvode nalazi u Boljunima kod Stoca.

Crkva Svetog arhangela Mihaila pripada najstarijem sloju pravoslavnog sakralnog nasljeđa istočne Hercegovine, a prema dostupnim podacima obnavljana je 1410. i 1795. godine, dok je 2006. godine uvrštena na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

Kamen od kojeg je sagrađena čini je dio zavičajnog pejzaža u kojem se susreću srednjovjekovna istorija, crkveno pamćenje i iskustvo generacija koje su živjele u ovom kraju, potvrđujući da se istorija ne čuva samo u velikim dvorcima i arhivima.

Posebna vrijednost ovih predanja upravo je u tome što pokazuju kako je narod doživljavao svoju prošlost i kako je Kosovski boj postao dio duhovnog i kulturnog pamćenja u kojem Kosovo nije bila samo geografska odrednica, već i simbol izbora, žrtve i vjernosti.

U Dubrovačkom arhivu se čuva pismo vojvode Vlatka Vukovića u kojem on izvještava o srpskoj pobjedi i ubistvu turskog sultana, što pokazuje kako su ljudi tog vremena doživljavali ishod ove bitne istorijske prekretnice.

Trnov Do nas tako podsjeća da velika istorija nije odvojena od malih mjesta i da prošlost traje u načinu na koji prepoznajemo svoje svetinje, razumijemo pretke i prenosimo nasljeđe na one koji dolaze.