Poreske uprava Hrvatske zatražila je dopunu podataka od poreskih tijela pojedinih evropskih zemalja, među kojima su i Italija i Njemačka, o štednji hrvatskih građana u tamošnjim bankama.

 Zahtjevi su poslani tamošnjim nadležnim tijelima za razmjenu podataka o štedišama, a odnose se na dvadesetak najvećih hrvatskih štediša u bankama u tim državama.

Podaci koji su iz tih zemalja stigli u Zagreb u nekim su dijelovima bili nepotpuni. Tako su, naprimjer, nedostajale informacije o adresama štediša i datumu njihova rođenja, pa čak i o bankama u kojima hrvatski državljani imaju otvorene račune. Svi su ti podaci propisani kao sastavni dio razmjene podataka i pitanja o njima štampana su na propisanim obrascima. Uprkos tome, iz dijela evropskih zemalja nisu ih poslali. Stoga su se u Ministarstvu finansija, kako bi izbjegli eventualne greške, odlučili da zatraže dopunu podataka.
Nedostatni podaci

Izostanak tih podataka u Zagrebu su uočili tokom analize i obrade podataka koje su dosad dobili u međunarodnoj razmjeni podataka o štednji. To ih je iznenadilo, jer se radi o propisanim podacima koji se razmjenjuju i koje je hrvatska strana, u sklopu međunarodne razmjene podataka, poslala o strancima koji štede u hrvatskim bankama.

Računi s milijardu kuna

Zbog toga tražimo nadopunu podataka za dvadesetak najvećih hrvatskih štediša u inostranstvu - istič sugovornik Jutarnjeg.

O iznosima o kojima se tu radi, kao ni o imenima štediša, niko nije želio da govori. Ipak, prema prvim podacima iz razmjene podataka o hrvatskim štedišama u inostranstvu, s kraja prošle godine, Hrvatima su, čini se, za štednju najzanimljivije banke u Italiji i Njemačkoj, dakle zemljama koje su, prema tvrdnjama iz Ministarstva finansija, dostavile nepotpune podatke o hrvatskim štedišama. Tako Hrvati, pokazuju preliminarni podaci, u talijanskim bankama drže oko 400 miliona evra, a u njemačkim više od 200 miliona evra.

Inače, na račune u banke u 19 zemalja iz kojih su u Zagreb krajem prošle godine stigli podaci Hrvati su, prema prvim podacima, ‘sklonili’ oko milijardu evra, a kamate koje su na tu štednju ostvarili iznose oko 22 miliona evra. Ovdje, međutim, nedostaju podaci za Austriju i Švicarsku, zemlje čije su se banke dosad pokazale najatraktivnijima za hrvatske štediše, pa su i stvarni podaci o hrvatskoj štednji u inostranstvu vjerovatno višestruko veći.
Bitka s utajama

Sama razmjena podataka o štednji za hrvatsku stranu nije bitna samo radi mogućnosti oporezivanja kamata na štednju, koliko radi suzbijanja utaje poreza. Poreznici će na osnovu podataka dobijenih razmjenom i poređenjem sa stvarnim imovinskim stanjem štediša, što im omogućuju OIB i ostale baze podataka, procjenjivati koliko je koji štediša stvarno finansijski ‘težak’, te mu eventualno razrezati porez koji mora uplatiti u državnu blagajnu. Dodajmo ovome kako je to dio svjetske akcije suzbijanja poreske utaje i pranja novca.