U trebinjskoj Narodnoj biblioteci je povodom Svjetskog dana poezije, Udruženje književnika Republike Srpske „podružnica Trebinje“ priredilo književno veče posvećeno pjesnicima iz znamenite zbirke „Sunčane kapije“ koji nisu među živima.

Predstavljeno je stvaralaštvo Todora Dutine, Radoslava Bratića i Meha Barakovića.

Todor Dutina bio je srpski književnik, diplomata i prvi urednik SRNE. Profesor književnosti Olgica Cice sjeća se Dutine iz njenih i njegovih pjesničkih početaka u Udruženju mladih pjesnika „Svitanja“.

„Todor je izrastao u samosvojnog, originalnog, modernog, pjesnika slobodnog leta, koji ispod svoje jednostavnosti nosi bogatstvo posebne lirske strune i široku lepezu tema. On širom otvorenih očiju korača svijetom i uočava sve što je bitno. Dutinu duboko pogađa sve loše što se događa u čovjeku, životinji, svijetu. Ljubav je za njega nukleus iz koga niče i raste smisao, porodica je oaza u kojoj smo živi (majka, otac, brat, supruga, sin). Bez ljubavi si siromah, nepostojeći. U njegovim stihovima često se pojavljuje kamen kao zavičaj i stamenost, sunce kao svjetlost koja je često oskudna u životu. Pojavi se pa nestane, kao sve, kao ljubav, sreća, život. Snažno je izražena čežnja za rodnim krajem koji se gasi u sjenci 'velikog svijeta'. Idilični svijet svog sela iz koga su ga odveli snovi, poredi sa civilizacijom u kojoj su mu ti snovi svenuli“, rekla je Cice.

Profesor dr Božo Milošević ističe da se preko pedeset godina u srpskoj kulturi piše i priča o Radoslavu Bratiću jednom od najslavnijih književnika iz istočne Hercegovine.

„On je jedan od najboljih pripovjedača i romanopisaca druge polovine dvadesetog vijeka. Nema te nagrade iz književnosti u srpskoj kulturi koju Bratić nije dobio za romane i pripovijetke. Početak njegovog stvaralaštva je poezija. On je bio kao prvo otvoren dječak, pa onda mladić i na kraju ozbiljan pisac koji je bio stvaralački nadaren i smio čovjek koji se dohvatio najznačajnijih tema, a pri tome je bio komunikativan književnik. Njegove pripovijetke, a naročito iz Hercegovine su pitko napisane. Istovremeno zna da unese humor, a da uvede i čitaoca i pisca u tekst. Tako ćete se oduševiti, a ne samo književno saznati. Znači da je na estetski način izraženo, a isto tako katarzičku i samosvjesnu vrijednost. Kad pročitate više tih stvari onda se zapitate i o svom životu kao i životu oko sebe“, naglasio je Milošević.

Dr Dobroslav Ćuk govoreći o Mehu Barakoviću, istakao je da se sa ovim pjesnikom zna od 1966. godine kada je došao u trebinjsku gimnaziju.

„On je tada studirao u Dubrovniku i mi smo ga doživljavali kao pjesnika iako nije imao nijednu objavljenu zbirku. Prva njegova zbirka, to jest zajednička zbirka šest pjesnika (među njima Bratić, Dutina) su 'Sunčane kapije'. Meho je bio pravi pjesnik. Jedan drug mi je rekao.' U jednom trenutku sam pomislio da bi svi pjesnici trebali da izgledaju kao Meho'. Družili smo se na književnim večerima kod nas i u Crnoj Gori, a 1969. godine bili smo zajedno na poetskom maratonu u Sarajevu. Ja sam Meha volio da slušam, njegove pjesme, a 1972. godine je objavio svoju prvu zbirku pjesama nazvanu 'Azil' u Sarajevu“, kazao je Milošević.

Uvodnu riječ dao je prof. Dr Radoslav Milošević, a moderator književne večeri bila je Zdravka Babić.