Nekada su se u hercegovačkim porodicama često čula imena koja danas zvuče kao da pripadaju nekom drugom vremenu. Stana, Stoja, Blagoje, Spasoje i Obren, bili su dio svakodnevnog života, a pojedina imena nosila su i posebna vjerovanja. Istorijski zapisi otkrivaju kako su se Hercegovci zvali prije nekoliko vijekova i šta su roditelji željeli da poruče izborom imena.
Zamislite da se vratite stotinu ili dvije stotine godina unazad, u neko hercegovačko selo i da čujete kako majka doziva Stanu, Stoju ili Savu, dok se u dvorištu okupljaju Blagoje, Spasoje i Obren.
Ova imena nekada su bila dio svakodnevnog života, prenosila se sa generacije na generaciju i čuvala uspomenu na pretke. Danas se neka od njih znatno rjeđe čuju među mladima, dok su druga gotovo iščezla iz svakodnevne upotrebe.
Istorijski zapisi pokazuju da su Hercegovci kroz vijekove nosili i mnogo neobičnija imena, a pojedina su imala posebnu svrhu. Njima su roditelji izražavali ljubav, vjeru, želje za budućnost, ali i strahove koji su pratili život nekadašnjih porodica.

Kako su se zvali Hercegovci prije više od jednog vijeka?

Posebno zanimljivi podaci sačuvani su za Nevesinje.
Prema istorijskom pregledu nevesinjskog imenoslova, krajem 19. vijeka među najzastupljenijim muškim bili su Blagoje, Spasoje i Obren, dok su se među ženskim izdvajali Stana, Sava i Stoja.
Svako od tih imena nosilo je nosilo je značenje koje je bilo blisko tadašnjem načinu života.
Blagoje se povezuje sa riječju blag, Spasoje sa spasenjem, dok su Stana i Stoja pripadale staroj slovenskoj tradiciji imenovanja.
Ime Sava, koje se danas češće povezuje sa muškarcima, u starijim zapisima pojavljuje se i kao žensko ime.
Ovakvi primjeri pokazuju koliko su se običaji imenovanja mijenjali, čak i unutar istog kraja.

Imena kojima su roditelji pokušali da zaštite djecu

Jedan od najzanimljivijih običaja bio je davanje takozvanih zaštitnih imena.
U vremenima kada je smrtnost djece bila velika, a život porodice često zavisio od teških prirodnih i društvenih okolnosti, vjerovalo se da ime može imati posebnu snagu.
Imena poput Stana, Stanka, Stoja, Stojan povezivala su se sa glagolima stati i stajati.
Prema istraživanjima starih slovenskih imena, pojedini roditelji vjerovali su da takvim imenom mogu simbolično zaustaviti nesreću ili uticati na dalje rađanje djece. U nekim porodicama ime Stana davano je i u želji da prestane rađanje ženske djece, što svjedoči o društvenim shvatanjima nekadašnjeg vremena.
Ova vjerovanja danas djeluju neobično, ali otkrivaju koliko se značaja pridavalo samom činu imenovanja.
Sličnu zaštitnu ulogu u slovenskoj tradiciji imala su imena izvedena od riječi vuk, životinje kojoj su pripisivane snaga i sposobnost da odagna zlo.

Mituš, Mijuh i Bolko - imena iz Hercegovine stara više od pet vijekova

Još zanimljiviji pogled u prošlost pružaju osmanski popisi iz 15. vijeka. U popisu Biograda kod Nevesinja iz 1477. zabilježena su imena Mituš, Mijuh, Bolko, Ivaš, Ivko i Vuklija.
Danas većina ovih imena zvuči potpuno nepoznato.
Istorijsko-lingvistička istraživanja ukazuju na to da su području Biograda bila prisutna imena različitog jezičkog porijekla, uključujući i ona koja se ne mogu jednostavno objasniti savremenim slovenskim jezicima.
Ovi zapisi predstavljaju dragocjeno svjedočanstvo o stanovništvu i kulturnim uticajima koji su se tokom vijekova smjenjivali na prostoru Hercegovine.

Od Milice i Radisava do savremenih imena

Podaci iz još starijeg perioda otkrivaju drugačiju sliku. U dokumentima dubrovačkog arhiva, koji bilježe veze stanovnika nekadašnje Nevesinjske župe sa Dubrovnikom, tokom 14. vijeka pojavljuju se imena Radisav, Radiša, Radoslav, Radoje, Milica, Pribna i Brajana.
Zanimljivo je da je Milica ostala kao prepoznatljivo žensko ime sve do danas dok su Pribna i Brajana znatno manje poznata savremenim generacijama.
Krajem 20. vijeka u Hercegovini su, kao i u drugim krajevima, postala popularna neka druga imena, među kojima su Dragan, Zoran, Goran, Vesna i Sanja.
Savremene generacije roditelja često biraju imena poput Sofije, Anastasije, Vasilija i Luke.
Promjene u imenovanju odražavaju modu, porodične običaje, vjersku tradiciju i kulturne uticaje koji se mijenjaju sa svakom generacijom.

Mogu li se stara hercegovačka imena vratiti u modu?

Posljednjih godina sve veću pažnju privlače kratka imena, ali ipak tradicionalna.
Imena poput Vuka, Uroša, Lazara ili Milice pokazuju da tradicija može opstati i u savremenom vremenu.
Možda će se jednog dana u školskim dnevnicima ponovo naći Stana, Stoja, Blagoje ili Spasoje.
Imena nisu samo riječi kojima nekoga dozivamo. U njima se čuvaju tragovi porodične istorije, nekadašnjih vjerovanja i nekadašnjih generacija koje su koračale hercegovačkim kamenom.