Njegovo preosveštenstvo vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije uputio je poziv vjernicima da prisustvuju osveštenju hrama Hristovog Vaskrsenja i Svetoj arhijerejskoj liturgiji u Prebilovcima 8. avgusta, ističući da se u tom mjestu događa Vaskrsenje, "događaj najvažniji za čovjeka, svijet i postojanje njegovo".

Vladika Grigorije pozvao je sve vjernike da dođu na ovo sveto mjesto jer je "bolje biti potomak ubijenog nego ubice", na mjesto gdje je hram sazdan na prahu i kostima nevino ubijenih.

"To što smo čekali i zbilo se - pobjeda pravde i života jer sramota je biti - ne ubijeni - već ubica. Stoga je bolje da se ogrijemo na ognjištu slave i stradanja negoli da cijeli svijet zadobijemo, duši svojoj naudivši", naveo je vladika Grigorije.

On je naglasio da se u Prebilovcima događa čudo i da "Bog pohodi narod svoj". "Bog vaskrsava kosti ljudske, premudrost Božija zida dom sebi i njima, mučeničkim kostima", dodao je vladika Grigorije.

On je ukazao da su prije 75 godina prebilovački mučenici živjeli isto kao i svi ljudi danas - brinuli se, radili, strepili, nadali se, imali, oskudijevali, radovali se i tugovali, nekada pjevali, nekada plakali, maštali, voljeli, snivali, a da "neki drugi ljudi, pustivši u svoja srca zlo i zloga, odlučiše da ih ubiju".

"Ne da im uzmu imanja samo, njihovu radost i tugu, nego mnogo više, naumili su da im oduzmu sami život. I to su zlodjelo i počinili. Ubili su žene, djecu, odrasle ljude, starce i starice. Bacili su ih u jame tamnice, bezdanice, u tamu najkrajnju, u dubinu zemlje. Potom su dijelili plijen, njihova imanja, njihov mal, ovce i konje, volove, voće i povrće, žita i vinograde", naveo je vladika Grigorije.

On je istakao da njima ubrzo, čim je rat završen, nije bilo dato da uživaju u ugrabljenom plijenu, "već da su hodili zemljom zli ljudi, ubice i krvnici, opijali se, lagali, trag zametali i netragom nestajali".

"Konačno, 50 godina poslije stradanja kosti mučenika ugledaše svjetlost i sunce i zasijaše u tami ljudske zlobe kao mir i opomena, a sinovi stradalnika napokon dostojno sahraniše kosti predaka", podsjetio je vladika Grigorije.

On je dodao da ljudi, ipak, od njihovog stradanja ne naučiše mnogo, već da su sinovi zločinaca, sinovi po htjenju i opredjeljenju, bombama i minama razorili započeti hram i kosturnicu i drugi put mučki ubili već ubijene.

"Od njihovih eksplozija podiže se silan pepeo i izbiše nepregledne varnice. Kao i one prve, tako i ove ubice počeše da kao nesrećni tumaraju po svijetu, noseći na sebi pepeo nevinih i spaljenih kostiju kao neizbrisiv trag. A, varnice te strašne eksplozije padoše, pak, nečujno u domove sinova mučenika, u prigušena kandila i počeše smireno i tiho da služe i da svijetle", istakao je vladika Grigorije.

On je naveo da se potomci njihovi, mnogi Hercegovci rasuti po svijetu, stojeći pred tim ikonama moliše Bogu i svecima i razgorijevaše u sebi sjećanje na pretke mučenike, te iz njihove vjere izniče hram Vaskrsenja Hristova u Prebilovcima - bijel i svijetao, sazdan na prahu i kostima nevino ubijenih, sazdan na vjeri u Hrista koji izvede iz ada, iz utrobe zemlje, svaku dušu umrlu i smrću zarobljenu.

"On, Hristos u Prebilovcima izvede iz smrti i prevede u život martire prebilovačke i hercegovačke", rekao je vladika Grigorije i pozvao vjerujući narod, ma gdje da su, da na praznik osvećenja i proslavljenja ovih svetih stradalnika dođu kao na praznik Vaskrsenja.

"Obucite se svečano, pjevaćemo pobjedi, neće to biti opijelo. Dođite, ma gdje da ste i ma koliko daleko bili, čekaće vas oni, mučenici prebilovački, a sa njima čekaće vas i sam Hristos. Zato umijte dušu praštanjem, tijelo mirom i kajanjem, srce pustite da gori kao kandilo, radošću prekrijte lice. Dođite u Prebilovce jer bolje je biti potomak ubijenog nego ubice", naglasio je vladika Grigorije u pozivu.

Osveštenje hrama i Svetu arhijerejsku liturgiju, kako je najavljeno iz Eparhije zahumsko hercegovačke i primorske, služiće Njegova svetost patrijarh srpski Irinej u subotu, 8. avgusta, sa početkom u 8.00 časova.

Hram u Prebilovcima izgrađen je na mjestu spomen-kosturnice u kojoj su bile položene kosti više od 4.000 srpskih žrtava iz doline Neretve u Drugom svjetskom ratu, koja je minirana 1992.

U kripti crkve biće položene kosti koje su pronađene i sakupljene na ovom lokalitetu po povratku Srba u ovo mjesto.

Masakr u Prebilovcima kod Čapljine jedan je od nakrvavijih pokolja civilnog stanovništva u toku Drugog svetskog rata. Više od 650 ljudi, mahom žena, među kojima i 300 djece, brutalno je ubijeno i udarcima sjekirama i gvozdenim pajserima u glavu, bačeno u obližnju jamu Golubinka pored mjesta Šurmanci.

Osim Prebilovčana, surovu smrt u bezdanu ogromne jame našlo je još i nekoliko hiljada Srba iz drugih hercegovačkih gradova koji su živi pohvatani u organizovanim ustaškim racijama.

Likvidacije su rađene uglavnom oštrim hladnim oružjem, noževima, sjekirama, testerama, kosama, tupim predmetima, maljevima, lopatama, gvozdenim šipkama i drugim predmetima.

U masakru je učestvovalo oko 1.000 ustaša predvođenih lokalnim fanatizovanim hercegovačkim fratrima, mahom đacima širokobriješke franjevačke gimnazije.

Da bi prikrili svoju monstruoznu prošlost, potomci koljača su 1992. minirali spomen kosturnicu srpskih novomučenika kao i Hram Sabora srpskih svetitelja koji se nalazio u sklopu kosturnice. Sa nekoliko tona eksploziva, spomen-kosturnica sa kostima 4.000 mučenika, dignuta je u vazduh i uništena do temelja.