Dubrovački gospar pokrovitelj srpske političke i kulturne misli | Herceg Televizija Trebinje

Magazin - Kultura

Dubrovački gospar pokrovitelj srpske političke i kulturne misli

Izvor: Radio Trebinje | Datum:31.07.2019.

U Narodnoj biblioteci sinoć je promovisana knjiga „Gospar Mato Gracić“, autora Predraga Savića i Saše Nedeljkovića, te predstavljeno reprint izdanje knjige „Pucanj u prazno“ britanskog obavještajca iz Drugog svjetskog rata Džaspara Rutama.

Knjiga „Gospar Mato Gracić“ je istraživački poduhvat istoričara Saše Nedeljkovića i Predraga Savića, koja prati sudbinu istaknutog člana zajednice Srba rimokatolika u Dubrovniku, izuzetnog stvaraoca na mnogih poljima – od pravne nauke, javnog političkog i kulturnog rada, do novih tehnologija.

Koautor knjige Predrag Savić kaže da je dr Mato Gracić bio od onih ljudi koji bi pretvarali u zlato čega god bi se dohvatili: dubrovački veleposjednik bio je jedan od osnivača dubrovačkog tramvaja, pionir savremenog banjskog turizma i elektroindustrije, ali i pokrovitelj srpske političke i kulturne misli u Dubrovniku.

„U najtežim trenucima bio je vlasnik dubrovačke srpske štamparije i faktički izdavač časopisa ‘Srđ’ i ‘Dubrovnik’. Jedna izuzetna ličnost koja je bila i najveći sponzor organizacija Srba rimokatolika – i političkih i društvenih i kulturnih. Osnivač je društva ‘Dušan Silni’ i prvi starješina Sokola srpskih u Dubrovniku. Ostavio je duboke tragove, ali su ti tragovi sistematski uništavani i brisani poslije Drugog svjetskog rata“, napomenuo je Savić.

Slična je bila sudbina mnogih Srba rimokatolika u Dubroviku – progonjeni su od austrougarskih vlasti za vrijeme Prvog svjetskog rata i stradali od ustaša za vrijeme NDH, da bi mnoge od njih komunističke vlasti, među njima posmrtno i dr Gracića, proglasili narodnim neprijateljima, a njihove porodice ostavili bez imovine i osnovnih građanskih prava…

Rimokatolici, a Srbi

Istoričar Milorad Vukanović, koji je i dugogodišnji predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća u Dubrovniku, kaže da su Srbi rimokatoličke vjeroispovijesti bili izuzetno velika zajednica u tom gradu.

„Samo ću vam navesti jedan podatak: 1911. godine bilo je 36 vijećnika u Dubrovniku, a od tog broja 15 je bilo Srba, 12 katoličkih i tri pravoslavna. U procentima rečeno, to je oko 42%, što nije mali broj“, kazao je Vukanović dodajući da su upravo rimokatolički Srbi i najzaslužniji za kulturnu i političku emancipaciju Srba u Dubrovniku.

Izdanja zajednice Srba rimokatolika u Dubrovniku /iz privatne kolekcije Milana Putice/
„Uz pomoć njih izdavali su svoje listove, imali su svoju štampariju, svoju banku, svoja udruženja, svoju muziku. Sve ono što je potrebno za kulturni život jednog naroda“, kazao je Vukanović, dodajući da su među ličnostima zajednice rimokatoličkih Srba ističu Medo Pucić, Matija Ban, Antun Fabris, porodica Gučetić…

Riječ je, dodaje on, često o porodicama romanskog porijekla koje su svoje prezimena slovenizirali, po porodičnoj tradiciji pripadali su rimokatoličkoj crkvi, ali po svom nacionalnom opredjeljenju – srpskom narodu.

Vukanović napominje da smo danas često svjedoci krivih tumačenja – kako je navodno njihov stalni politički cilj bio da Dubrovnik pripoje Srbiji.

„Nije se radilo o tome da se Dubrovnik pripoji bilo kome – ni Hrvatskoj ni Srbiji. Oni su bili za dubrovačku samostalnost, ali kako u nastupajućim okolnostima nisu mogle da se održe male države – njihov cilj je bio ujedinjenje svih Južnih Slovena, ili kako su to oni voljeli reći – ujedinjenje i sa Zagrebom i sa Beogradom“,  istakao je Vukanović.

„PUCANJ U PRAZNO“

Knjiga „Pucanj u prazno“ Džaspara Rutama, čije je fototipsko izdanje večeras predstavljeno, svedočanstvo je o prirodi i ulozi četničkog pokreta tokom Drugog svjetskog rata –  iz pera engleskog obaveštajca, koji je tokom 1943. i 1944. godine boravio u štabovima četničkih komandanata i istočnoj Srbiji i lično upoznao Dražu Mihailovića.

Priređivač Predrag Savić ističe da engleski komandos piše o svim slabostima i dobrim stranama ravnogorskog pokreta, na način autentičan i objektivan, tim prije što je knjiga objavljena neposredno poslije rata – 1946. godine, odnosno nezavisno od politički korektnih viđenja ovih događaja formiranih u istoriografiji.

„Rekao je da partizane nije vidio u Srbiji, sem jedne ranjene partizanke. Da su ravnogorci bili ta anatifašistička vojska, a izneo je i niz kritika na račun zvanične britanske politike. Naročito zbog bombardovanja srpskih gradova na Vaskrs 1944. godine, ali i zbog činjenice da je Bi-Bi-Si često lažirao informacije: prikazujući uspjehe četničke vojske kao uspjehe partizana“, kaže Savić, dodajući da je britanski komandos imena pisao u šiframa da bi zaštitio četničke komandante, što ih nije spasilo partizanske odmazde jer su gotovo svi streljani ili ubijeni u emigraciji.

Organizatori promocije su Narodna biblioteka i Udruženje Jugoslovenske vojske u otadžbini Trebinje.


Kategorija: Kultura

Šta Vi mislite o ovome?

NAPOMENA: Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove Herceg RTV već samo autora komentara! Molimo čitaoce da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja!

Najčitanije u ovoj kategoriji: