U organizaciji Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta „Sveti Vasilije Ostroški“ i Zadužbine „Knez Miroslav Humski“ iz Trebinja u Foči je predstavljeno fototipsko izdanje knjige „Fočanska Aleksandrida, roman o Aleksandru Makedonskom“. U pitanju je trajni spomenik srpske, humske, bosanske i fočanske pismenosti, ocijenili su priređivači i poznavaoci ovog kapitalnog djela.

Fočanska Aleksandrida  je prepis poznatog srednjovjekovnog romana o caru Aleksandru Makedonskom, kojeg je pronašao, radeći na evidenciji spomenika  u Foči 1958. godine istoričar umjetnosti Zdravko Kajmaković.

Profesor Kajamković zapisao je svojevremeno da je rukopis prepisa fočanske Aleksandride započet u manstiru Piva u 18.vijeku.

-Započeo ga je jeromonah Vikentije, iguman manastira. Istraživanja pokazuju da je jeremonah Vikentije bio rodom iz Foče, s obzirom da je pred kraj života napustio položaj igumana u Pivi i došao u rodni kraj, gdje je proživio posljednje dane svoga života. Njegov grob se nalazi u okviru parcele Sokolovića u Foči, što upućuje da je iguman porjeklom iz ove porodice, koja je dala nekoliko sveštenika. On je mogao donijeti Aleksandridu iz Pive, gdje je za njega mogla biti i prepisana. Poslije njegove smrti ona je prešla u ruke ostalih Sokolovića. Knjiga je ostala u posjedu Sokolovića, a onda je ženskom linijom prešla u porodicu Sunarić-pisao je profesor Kajmaković.

Niko ne bi ni slutio da će decenijama kasnije susretom dvojice komšija u Trebinju ovo kapitalno djelo ponovo ugledati svjetlost dana. Trebinjac Pavle Ratković, predstavnik zadužbine „Knez Miroslav Humski“ ispričao je kako je došao u posjed  Aleksandride iz Foče.

– Fočanska Aleksandrida od Sokolovića prešla je po ženskoj liniji u vlasništvo porodice Sunarić, čuvenog profesora doktora Stefana Sunarića, a danas je u posjedu Bojana Kulidžana, njegovog unuka. On je moj komšija i sugrađanin koji je jednog dana došao do mene i donio rukupis, znajući da se bavimo priređivanjem i objavljivanjem arhivske građe. Pokazalo se zapravo da je to fočanska Aleksandrida,  ozbiljna knjiga od 250 strana starog rukupisa. Odmah smo došli na ideju da angažujemo profesore, paleologe, stručnjake, informatičare. Pristupilo se priređivanju i obradi i za godinu dana došli smo do štampanja ovog izdanja fočanske Aleksandride. Ugledala je svjetlost dana zahvaljujući Gradu Trebinje i Ministarstvu kulture Republike Srbije-ispričao je Ratković.

Govoreći o značaju fočanske Aleksandride, profesor Bogoslovskog fakulteta protojerej-stavrofor Darko Đogo ističe da ovaj prepis romana o Aleksandru Velikom, između ostalog, svjedoči o potrebi za književnošću i u doba kada je jedino crkvena književnost bila ono što je interesovalo ljude.

-Ljudi su zapravo i tada čitali herojske, viteške romane, sa mitskim zapletima i bogato izrađenim likovima, prepisivali su ih u najteža i naoskudnija vremena otomanske represije što svjedoči i o postojanju kulture i o postojanju potrebe za kulturom kod ljudi na ovom prostoru koji su danas ove lažne granice lažno isparcelisale, ali je prostor od Pive preko Humske zemlje, Drinske zemlje, ovdje do Foče u kome je Aleksandrida jedno vrijeme bila, i koje su porodice Sokolović i Sunarić uspjele da sačuvaju. Vjerovatno je taj sam prepis iz 18.vijeka jednog originala koji je bio mnogo stariji, pretpostavljamo iz 14. možda početka 15.vijeka. Za nas je izuzetno važno da je zadužbina „Knez Miroslav Humski“ iz Trebinja uspjela da pronađe rukopis i priredi, istovremeno i fototipsko izdanje i raščitavanje, što nam danas omogućava da fočansku Aleksandridu imamo kao trajan spomenik srpske, humske, bosanske i fočanske pismenosti. I na ovom primjeru vidimo da naša prošlost i dalje zahtijeva mnogo više naše pažnje i istraživanja kako bismo je sačuvali, odnosno kako bismo prošlost u sadašnjosti sačuvali za neku bolju budućnost-kazao je Đogo.

Među Fočacima koji su se interesovali za Aleksandridu i pisali o ovom djelu na osnovu istraživanja profesora Zdravka Kajmakovića, je književnik Radisav Mašić.

-Objavio sam 2009.godine u knjizi „Znamenja Stare Hercegovine“ ono što se do tada znalo o fočanskoj Aleksandridi. Za nauku je ovaj rukupis dugo godina bio izgubljen i nije ga poznavala. Zaista je ovo velika stvar da se konačno pojavio i da sad imamo fočansku Aleksandridu u cjelini-rekao je Mašić.

„Fočanska Aleksandrida, roman o Aleksandru Makedonskom“, osim što je dokaz naših sopstvenih kulturnih dostignuća, opomena je i napomena da je neophodno više rada i istraživanja prošlosti, ali i kompletnog područja zemlje Hercegove i cijele Bosne, smatra član Zadužbine „Knez Miroslav Humski“ iz Trebinja, profesor Goran Komar.

-I sa nivoa ustanova i nevladinog sektora javljaju se inicijative koje kazuju o jednom novom kursu koji predviđa intenzivnija mapiranja i istraživanja sakralne mape zemlje Hercegove i kompletne Bosne. Ništa se Bosna ne razlikuje od Hercegovine, vjerujte, a Fočanska Aleksandrida jedan je element za gradnju čitave slike jedne bogate, osebujne kulture Bosne i Hercegovine, srdnjovjekovne, a naročito kasnosrednjovjekovne-kazao je Komar.

U fototipskom izdanju knjige „Fočanska Aleksandrida, roman o Aleksandru Makedonskom“ sačuvan je i rodoslov porodice Sokolović. Ovo kapitalno djelo, za koje mnogi Fočaci danas uglavnom nisu čuli, trajni je svjedok i spomenik srpske pismenosti koji ostavlja dubok trag u našoj kulturi, a da smo toga malo svjesni.