Udruženje Gačana u Beogradu je na dostojanstven način obilježilo punoljetstvo Ćorovićevih susreta u svečanoj sali Srpske akademije nauka i umetnosti koja ove godine slavi veliki jubilej 175 godina od svog nastanka. Akademiku Vasiliju Krestiću je uručena nagrada Vladimir Ćorović za životno djelo . 

Svakog septembra Gacko postaje glavni grad srpskih istoričara, pa je predstavljanje Ćorovićevih susreta i dodjela nagrade Vladimir Ćorović za životno djelo akademiku Vasiliju Krestiću sa puno razloga održano u svečanoj sali Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu. Predsjednik Udruženja Gačana u Beogradu Svetozar Crnogorac potrudio se da kao dobar domaćin zaštitni znak Gacka predstavi Srbiji i Beogradu u najboljem svjetlu. U svom uvodnom govoru Svetozar Crnogorac je podsjetio da je u Gacku od 1997 godine održano osamnaest naučnih istorijskih skupova nazvanih po Vladimiru Ćoroviću, a u Bileći isto toliko skupova proznih pisaca nazvanih po Svetozaru Ćoroviću.  

"Smatrali smo da javnost i ovdje u Beogradu treba više da čuje o tome, kao i o ovogodišnjem laureatu akademiku Vasiliju Krestiću", rekao je Crnogorac, koji je potom sa puno emocija govorio o zavičaju koji je srpstvu darovao mnoge velikane.

"Mi, Gačani, dolazimo iz postojbine Tešana Podrugovića, Save Vladislavića, Svetog Petra Zimonjića, vojvode Bogdana Zimonjića, Petka i vojvode Stojana Kovačevića, Pera i Đoka Slijepčevića, Vasilja i Rista Grđića, akademika Radovana Samardžića i Nikole Miloševića, ali i Smilje Mučibabić, jedne od prvih Srpkinja koja je doktorirala na Kembridž – univerzitetu. Dolazimo iz kolijevke srpskog jezika, gdje se posebno poštuje Sveti Vasilije, gdje je vazduh i vjetar oštar, vjera tvrda, a ljudi naočiti i bistri, velikog srca, koji iznad svega vole slobodu, pravdu i gusle. Mi smo ljudi sa tri majke, ostale dvije su Srbija i Rusija"

Vučković: Nadamo se da će Hercegovina dobiti istorijski institut

U ime SKD Prosvjeta Gacko prisutnima se obratio profesor Radomir Vučković koji je iznio podatak da je do sada predstavljeno oko 500 referata učesnika na razne istorijske teme.

"Na prvom naučnom naučnom skupu 1997 godine učestvovalo je 16 istoričara da bi ove godine taj broj se popeo na 48", rekao je Vučković i dodao da „bez pomoći opštine Gacko koja izdvaja sredstva za nagrade ovaj skup ne bi mogao da opstane“.

"Odluku o dobitnicima donosi stručni žiri koji radi potpuno samostalno. Članovi žirija se mijenjaju odlukom savjeta Ćorovićevih susreta, a do sada su kroz sastav žirija prošla mnoga zvučna imena: Savo Skoko, Aleksa Buha, Đorđe Piljević, Ljubodrag Dimić, Radivoje Radić, Draga Mastilović, Radmilo Pekić…"

Vučković je izrazio posebnu zahvalnost akademiku Borislavu Maksimoviću i dr Milošu Kovačeviću.

"Posljednjih godina radimo na poboljšanju kvaliteta skupa što je prepoznalo i Ministarstvo nauke i tehnologije RS, pa je SKD Prosvjeta Gacko upisano u registar naučno istraživačkih institucija. Sve nam ovo daje za pravo da pokušamo da napravimo istorijski institut u Hercegovini, kako bi još više privukli pažnju istraživača. Na taj način dali bi novo svijetlo u istraživanju ovog prostora od antičkog perioda do danas. Blizina okolnih arhiva još uvijek žive rane iz bliske prošlosti, zgarišta i jame su prava praktična učionica za istraživače, a gledajući na Hercegovinu kao na stub ili korijen srpstva, gledate i na sebe", zaključio je Vučković.

Dr Miloš Kovačević:  Hercegovina je nezaobilazan činilac srpske istorije i kulture

Profesor Filološkog fakulteta u Beogradu dr Miloš Kovačević podsjetio je da su Ćorovićevi susreti na svom početku bili zamišljeni kao susreti na kojima će se istoričari baviti temama vezanim za ulogu Hercegovine i Hercegovaca u šire shvaćenoj istoriji.

"Ako je iko predodređen istorijom, onda su to Srbi, a ako iko pripada Srbima onda su to Hercegovci. Ako se istorija u ičemu prepoznaje, kaže Žorž Mune, ona se prepoznaje kao imanetna crta jezika. Srpski jezik jedini vlada svim tipovima glagoslkih oblika kojim može da iskaže prošlost, pa je jasno zašto je predodređen da se njome i bavi. Skup u Gacku je amblem i simbol Hercegovine i samih Gačana", rekao je Kovačević dodajući da Gacko pripada gornjoj Hercegovini, „koja se po Dedijeru, ipak razlikuje donje ili humske Hercegovine“.

"U gornjoj Hercegovini je najviše zastupljen epski mentalitet. Gacko je naučnicima ponudilo ne samo literaturu na zadate teme, nego i proživljenu prošlost u sadašnjosti sa kojom su se učesnici susretali posredno i neposredno na svakom koraku. Epska tradicija, dinarska etika, ljepota govora, susret sa gatačkim gimnazijalcima, sve je to ukazivalo ne na gostoprimstvo, nego na potvrde iskristalisanih vrijednosti koje istorija bilježi za hercegovački kraj, a što svakog Hercegovca odaje kao Srbina i zaljubljenika u istoriju i one koji o njoj pišu." 

DISCPLINOVANJE HERCEGOVACA KAO NEMOGUĆA MISIJA: Šta je patrijarh Pavle rekao vladici Atanasiju Kovačević je ispričao i svoje iskustvo koje je stekao kao moderator na 14 skupova istoričara u Gacku.

"Hercegovce je teško svesti na 15 minuta priče, pa je sa te strane to bila nemoguća misija discpiplinovanja Hercegovaca. Koliko je to teško možete da pročitate u razgovoru koji su imali patrijarh Pavle i vladika Atanasije.

Kad je vladika Atanasije patrijarhu Pavlu počeo da se žali na Hercegovce kako je sa njima jako teško, ovaj ga je slušao, slušao, slušao…..i na kraju rekao:

Ja vjerujem da je tebi sa njima jako teško, ali mogu tek zamisliti kako je njima sa tobom."

Kovačević je nabrajući teme koje su bile obrađene na Ćorovićevim susretima rekao da su one pokazale samosvojnost Hercegovine kao “nezaobilazni činilac srpske istorije i kulture”.
"Skup se cijeni po učesnicima, a učesnici po referatima. zato sam siguran da će i naredni zbornici biti kategorizivani kao zbornici vodećeg nacionalnog značaja. Šta bi Hercegovci bili, ako ne bi spadali u vodeće."

Dr Draga Mastilović: Okolnosti slične kao i prije sto godina

Dr Draga Mastilović koji zadnjih godina pored učešća u žiriju uređuje Zbornik sa Ćorovićevih susreta podsjetio je da je na samom početku organizovanja ove manifestacije jedan od ciljeva bio da se udome braća Ćorović koja su prognana iz rodnog Mostara.
"Iz ovog grada je u zadnjem ratu prognana i većina Srba, pa je tako Mostar je od najkulturnijeg i najnacionalnijeg grada u zapadnom srpstvu kako je ocjenjivan krajem XIX vijeka na kraju XX vijeka postao grad bez Srba."

Mastilović je napravio paralelu i sa vremenom u kome je osnovana Prosvjeta.

"Kada je prije više od jednog vijeka u Sarajevu osnovana Prosvjeta srpski narod u BiH bio je pod okupacijom, etnički prostor dezintegrisan, ali je zato nacionalna svijest bila integrisana i usmjerena  u jednom pravcu, a to je bilo oslobođenje i ujedinjenje u jednu državu cjelokupnog srpskog naroda. Danas, na žalost, mi se nalazimo na istoj tački istorije na kojoj smo bili u vrijeme između aneksije BiH i balkanskih ratova sa tom razlikom što nam je sada potpuno dezintegrisana nacionalna svijest, a srpski narod i njegova politika i intelektualna elita nema čak ni idejni, a kamoli precizno definisan nacionalni program."

Dr Ljubodrag Dimić: Krestić nije čovjek jednog vijeka

Dr Ljubodrag Dimić koji je predsjednik žirija Ćorovićevih susreta govorio je o ovogodišnjem laureatu akademiku Vasiliju Krestiću.

"U srpskoj nauci i kulturi postoje stvaraoci čije visoke titule i zvanja nije potrebno spominjati, jer je savremenicima dovoljno da čuju samo njihovo ime i da nepogrešivo znaju o kakvom se stručnom autoritetu govori. To je slučaj i sa profesorom i akademikom Vasilijem Krestićem čovekom koji je ceo svoj život proveo istraživajući istoriju svog naroda. On pripada darovitoj generaciji srpskih naučnika koji se bavio složenim pitanjima srpskog naroda u XIX i XX veku. On je stasavao stručno razmišljajući u krugu prijatelja iste generacije poput Milorada Ekmečića, Čedomira Popova, Dragoljuba Živojinovića, Andreja Mitrovića, Branka Petranović, Mihajla Vojvodića, Zorana Lakića i mnogih drugih…"

Dimić je naveo da je u tom vremenu istraživanje iziskivalo veliku energiju.

"Mnoge od tih tema bile su tabuisane, ali to nije bio kriterijum po kome se vodio profesor Krestić. Trebalo je razvrstati arhivsku građu ili kako sam profesor voli da kaže “čvrstog tla istorije” i na novi način čitati izvornu literaturu. Trebalo je predstaviti rezultate istoriografskih istraživanja na dopadljiv način što se često kosilo sa voljom onih koji su bili na vlasti."

Navodeći primjere u kojima je profesor Krestić proučavao od arhive do naučnih radova na razne složene teme Dimić je zaključio da “Krestić nije čovek jedne teme, jednog vremena ili jednog vijeka…”

Milan Radmilović: Ćorovićevi susreti simbol Gacka

Milan Radmilović koji je nedavno osvojio i peti uzastopni mandat za načelnika Gacka gotovo je od samog osnivanjaĆorovićevih susreta  u ulozi domaćina.

"Veoma sam srećan kad vidim da je veliki broj Gačana prisutan u sali SANU što znači da je ova manifestacija potpuno prihvaćena od svih. Vi, koji živite u Beogradu u velikoj mjeri ste zaslužni što su nastali Ćorovićevi susreti. U Gacku se trudimo da kvalitet naučnog skupa podignemo na što veći nivo. Laureati koji su do sada dobili ovu nagradu su najznačajniji istoričari srpskog naroda u ovome vremenu. Kao načelnik opštine nosim lično zadovoljstvo i sreću što sam sa vama ovdje i što sam imao privilegiju da ovu nagradu već dva puta uručim takvom velikanu kakav je Vasilije Krestić." 

Kandilo kao simbol svjetlosti

U ime SKD Prosvjeta Gacko profesor Radomir Vučković je akademiku Krestiću uručio i poseban poklon – kandilo. Kako je u najavi rekao voditelj, poznati novinar Miloš Marković, “kandilo je simbol svetlosti, a profesor Krestić je naučno istorijski osvetlio mnoge prostore naše istorije”.

"Kandilo je rad prof.dr Draga Miloševića. Neka mirisom tamjana sa ovog kandila za vama krenu i mladi naučnici dokazujući pravednu borbu srpskog naroda", rekao je profesor Vučković.

RIJEČ LAUREATA: dr Vasilije Krestić: Nagrada Vladimir Ćorović melem na rane

Akademik Vasilije Krestić nije krio zadovoljstvo zbog dodijeljene nagrade.

"Kad čovjek zađe u duboke godine i iza sebe ostavi pola vijeka rada u nauci, čiji rezultat su mnogi tomovi knjiga i više stotina bibliografskih jedinica, a onda dobije nagradu Vladimir Ćorović za životno delo, bez lažne skromnosti moram biti zadovoljan, ne zato što to priznanje potkrepljuje staračku sujetu već zato što je ona formalna i stvarna potvrda da višedecenijski trud i naučni učinak nisu bili uzaludni, već imaju odjek u društvu kome su i namenjeni. Kad mlad čovek zdravog razuma zađe u rešavanje istoriografskih problema s namerom da im posveti čitav radni vek, što je sa mnom bio slučaj, on ne misli na nagrade i priznanja njemu je cilj da što više doprinese objašnjavanju i rasvetljavanju zamršenih nacionalno-političkih, društveno-ekonomskih i kulturnih pitanja. Na samom početku svog bavljenja istorijom u vrijeme veoma ideologizovanog društva koje nije bilo pogodno za slobodno naučno rasuđivanje, svesno sam zagazio u politički veoma osetljive, ali naučno veoma izazovne i značajne teme (Probleme srpsko-hrvatskih odnosa, istorija Srba u Hrvatskoj, pitanje jugoslovenske ideje posebno biskupa Štrosmajera, genocida počinjenog nad Srbima u NDH, istorija Srba u Bugarskoj i nekim drugim temama.)"

"Moja tumačenja zasnovana na prvorazrednim izvorima odudarala su od zvanične istorije često sam bio javno žigosan da sam srpski nacionalista i da svojim pisanjem remetim bratstvo i jedinstvo, da sam hrvatomrzac, da sam tvorac teorije o genocidnosti čitavog hrvatskog naroda, da licitiram sa juslovenskom idejom… U takvom vremenu bez pravih mogućnosti za odbranu od neosnovanih optužbi ne samo da nisam očekivao nikakve nagrade već sam sa puno razloga strepeo da će me stići neke sankcije. Uprkos tome uporno sam istrajavao u iznošenju svojih istraživačkih rezultata, dopunjavao sam i proširivao izvornu podlogu za svoje radove, a kad god mi se pružila prilika hvatao sam se u koštac sa zlonamjernim krivotvoriteljima naše istorije i podvrgavao ih kritici. U situaciji u kojoj sam se nalazio, mnogo mi je značilo što je najveći deo mojih uglednih kolega istoričara prihvatao moje radove kao ozbiljne naučne rezultate, što nije podlegao dnevno-političkim pritiscima. Od posebnog značaja bio je izbor za dopisnog a potom i redovnog člana SANU. Time je politika izgubila bitku nad naukom. Od tada počela su da pristižu razna priznanja. Ona su kao melem na rane od kojih su ostajali samo ožiljci. Kao melem doživljavam i nagradu koju mi danas dodeljujete, ona mi je utoliko milija što nosi ime jednog od najznačajnijih srpskih istoričara. Mila mi je i zato što nagrada dolazi iz Republike Srpske, što bez sumnje dokazuje da su moji radovi naišli na plodno tlo i u ovom delu našeg naroda do kojeg mi je jednako stalo kao i do onoga sa desne strane Drine."

KRESTIĆ: GAČANI, SVAKA VAM ČAST

Laureat nagrade akademik Vasilije Krestić je po završetku ceremonije zaSlobodnu Hercegovinurekao da je veoma srećan što su njegova djela imala takav odjek u Hercegovini.

"Za mene je prijatno iznenađenje što je malo Gacko uspelo ne samo da održava skupove istoričara, nego da u teškom vremenu opstane i svake godine održi nivo koji ne samo da ne opada, nego konstatno raste. Gacko može da posluži kao primer svakoj razvijenijoj sredini kakav treba da bude odnos prema nauci, posebno nacionalnoj, kao što jesu istorija i jezik. Nimalo nije slučajno što se sve dešava u Hercegovini koja je toliko toga dala srpstvu. Veoma sam srećan što sam na ovaj način postao dio te sredine i što su moji radovi imali odjeka zbog čega sam veoma ponosan na ovu nagradu."

MARKOVIĆ: SANU podržao Savez guslara Srbije

Na samom kraju skupa novinar Miloš Marković je kao iznenađenje najavio guslara Slavka Aleksića, čime su potvrđene riječi jednog od govornika da se nigdje ne poštuje epska tradicija kao u Gacku.
"Bilo je dilema oko ove tačke programa, akademik Krestić je rekao da poštuje odluku organizatora ovog skupa."

Kako je rekao Miloš Marković dodatni razlog je i što je nedavno Albanija podnijela zahtjev UNESKU da se gusle uvrste kao instrument koji spada u albansku narodnu tradiciju.

"Reagovao je predsjednik Saveza guslara Srbije Slobodan Drašković koji je uputio više pisama molbi, apela ministarstvima kulture, spoljnih poslova, našoj komisiji i drugima sa inicijativom da država Srbija pokrene inicijativu da se gusle i pevanje uz njih tretiraju kao deo srpske kulturne tradicije", rekao je Marković dodajući da sa mnogih adresa još nije stigao odgovor, ali se oglasila Srpska akademija nauka i umetnosti koja je podržala inicijativu Saveza guslara Srbije.

Specijalno za ovu priliku iz Zrenjanina je sa delegacijom hercegovačkog udruženja došao gradonačelnik Čedomir Janjić, a iz bratske Rusije je došao protojerej iz Belgoroda Nikolaj Germanski.  Među gostima su bili akademici Kosta Čavoški i Zoran Lakić, pjesnici Rajko Petrov Nogo, Gojko Đogo, Božo Glogovac. Podršku Gačanima su dali i predsjednici bratskih udruženja Trebinjaca Jovan Dučić Žarko J. Ratković, Hercegovina Zrenjanin Uroš Milojević, Udruženja Bilećana Miodrag Dunđerović, kao i brojni članovi i prijatelji Kluba Gačana u Beogradu.

Istorijat susreta istoričara u Gacku

• 1997. – Pero i Đoko Slijepčević, život i djelo

• 1998. – tema Vladimir Ćorović, život i djelo,

• 1999. – Bogdan, Stevan i Petar Zimonjić, život i djelo

• 2000. – Kosače -osnivači Hercegovine

  uvodi se nagrada Vladimir Ćorović

  za istoriografsko djelo je dobio Milorad Ekmečić za knjigu “Srbi na istorijskom raskršću” i Savo Skoko za knjigu Krvavo kolo hercegovačko

• 2001. – Junski ustanak u Hercegovini 1941. godine

  nagradu za istoriografiju dobio je Dušan Berić za knjigu Srpsko pitanje i politika austrougarske i Rusije 1848-1878,

  a posthumno povelju za životno djelo Novak Matić Tudo, tadašnji predsjednik Odbora Prosvjete

• 2002. – Sto godina SKD Prosvjeta i njenih znamenitih ličnosti

  nagrada za istoriografiju dodijeljena je Vasiliju Krestiću za knjigu Biskup Štrosmajer u svijetlu novih izvora

  nagrada za životno djelo  Desanka Kovačić Kojić

• 2003. – Duhovna i kulturna istorija Hercegovine

  nagradu je dobio Vojislav Maksimović za knjigu Mitropolit Sava Kosanović

  nagrada za životno djelo Rade Mihaljčić

•  2004. – Odjeci prvog srpskog ustanka u Hercegovini

  nagradu je dobio Radoš Ljušić za knjigu Vožd karađorđe

  nagrada za životno djelo Dragoljub Živojinović

• 2005. – Hercegovina i srpski jezik u istoriografskim i književnim djelima XIX i XX vijeka

  nagradu je dobio Vladimir Stojančević za knjigu  Prvi srpski ustanak 1804-1813. godine

  nagrada za životno djelo Sima Ćirković

• 2006. – Doprinos Srba iz Hercegovine srpskoj istoriografiji i kulturi

  nagradu je dobio Nikola Popović za knjigu  Srbi u građanskom ratu u Rusiji 1918 – 1921 godine

• 2008. –  Jevto Dedijer i Vasilj Popović

  nagradu je dobio Čedomir Popov za knjigu  Velika Srbija stvarnost i mit

• 2010. –  Porodice Vladislavić i Miloradović

  nagradu je dobio Milovan Pecelj za knjigu Jevto Dedijer život i djelo

  nagrada za životno djelo Miloš Blagojević

• 2011. –  Hercegovina pod Austro-ugarskom okupacijom 1878-1918

  Ljubomir Maksimović za cjelokupno djelo

• 2012. –  Hercegovina u vrijeme Kranjevine SHS i Kraljevine Jugoslavije 1918-1941

  nagradu je dobio Mihajlo Vojvodić za knjigu Stojan Novaković u službi nacionalnih i državnih interesa

• 2013. –  Sarajevski atentat

  nagradu je dobio Slavenko Terzić Stara Srbija u XIX i XX vijeku

  posthumno Savo Skoko za životno djelo

  i specijalna povelja Emil Vlajki za knjigu  Demonizacija Srba

• 2014. – BiH u Prvom svjetskom ratu

  Đuro Tošić za životno djelo

• 2015. – Hercegovački ustanak i velika istočna kriza

  nagradu je dobio Radivoje Radićza knjigu Drugo Lice Vizantije

  posthumno Milorad Ekmečić za životno djelo

• 2016. – Pisci srpske istorije

  akademik Vasilije Krestić

Tekst i foto: Trifko Ćorović                                     

Izvor: Slobodna Hercegovina (http://slobodnahercegovina.com/)