Lekar trebinjske hitne pomoći Marko Paovica jedan je od retkih trebinjskih rekreativaca koji se oprobao na Beogradskom maratonu, a sebi je postavio novi cilj - triatlon na Skadarskom jezeru i penjanje na vrh Triglava i Olimpa.
Rekreativno se bavi trčanjem, hodanjem, planinarenjem, vožnjom bicikla, a od nedavno redovno ide na plivanje, pa je triatlon nešto o čemu sad ozbiljno razmišlja. Ono što je u početku bio samo hobi i vrsta oslobađanje od svakodnevnog stresa preraslo je u naprednu sportsku rekreaciju i postalo sastavni deo Markovog života.
- Mislim da svako može naći malo vremena da se posveti sebi bez obzira na godine. Tek u tridesetoj sam počeo ozbiljnije da se bavim sportskom rekreacijom. To s vremenom postane stil života, odmara vas i osobađa od napetosti - poručuje ovaj trebinjski lekar.
Kaže da sa svakim novim pređenim kilometrom, pre svega, zadovoljava sebe, a cilj mu nije postizanje velikih rezultata.
- Sve je počelo kada sam se zaposlio u službi hitne pomoći. Stresan, odgovoran posao, rad u smenama, učenje, vremenom je dovelo do mnogo nezdravih navika. Bilo mi je potrebno da negde nađem odmor od toga, pre svega zbog zdravlja, ali i viška kilograma. Kako bih skinuo nepotrebne kilograme i osećao se bolje prvo sam krenuo u lagane šetnje, pa brzo hodanje, zatim hodanje po okolnim brdima. Kad sam već bio u formi počeo sam trčati, voziti bicikl, planinariti. Ove godine redovno idem na plivanje - navodi on.
Ovogodišnji Beogradski maraton bio je veliki test za ovog trebinjskog rekreativca, ali i nezaboravan događaj.
- Istrčao sam polumaraton od nepuna 22 kilometra, pobedio samog sebe i spoznao sopstvene mogućnosti. U atmosferi prepunoj adrenalina i pozitivne energije, među skoro osam hiljada rekreativanca, sve sam prošao za dva sata i 15 minuta, više nego zadovoljavajući rezultat - ističe Marko.
On kaže da je posebno ponosan na to što pre pet godina nije mogao da istrči ni 200 metara, a u Beogradu je trčao preko 20 kilometara.
- Podsvest me odavno vukla da se oprobam na ovom polumaratonu, najjačem u regionu. Olakšavajuća okolnost mi je bila veliki broj rekreativaca, što svakom učesniku pruža podršku, pozitivnu energiju i trčanje bez opterećenja. Osećaj kada savladate ono što ste smatrali nemogućim je neopisiv. Emocije vas posle toga pokreću da idete dalje i podižete lestvicu. Sa svakom savladanom novom etapom, shvatate kolike ste jači i stabilniji, fizički i psihički - zaključuje ovaj trebinjski lekar.
Među najlepšim biciklističkim turama koje je vozio izdvaja durmitorski prsten dug 80 kilometara.
- Krug oko Durmitora je asfaltna ruta, a savlada se uspon od dve hiljade metara. U istom danu ste na planini, u kanjonu, visoravni, menjate nadmorske visine, vidite savšene pejzaže, različit biljni svet i u toj lepoti sav napor nestane - opisuje Marko.
Smatra da prvo treba upoznati prirodu oko svog grada, peti se na najbliže planine, pa onda ići dalje, do Triglava ili Olimpa, o čijim vrhovima ozbiljno razmišlja.
- Vodim se time da nikada nije cilj samo se popeti na vrh, nego se i vratiti kući. Uz podršku porodice svaki slobodan trenutak koristim za bavljenje nekim od sportova u kojima sam se oprobao poslednjih godina. Odnedavno ovaj užitak, osim sa prijateljima i trebinjskim planinarima, delim i sa svojm malim sinom, što mi je posebno drago - - zaključuje trebinjski doktor.
Lekari pisci i plesači
U trebinjskoj hitnoj pomoći osim rekreativaca koji trče polumaratone među lekarima ima i pisaca i plesača. U ovoj službi rade i medicinske sestre koje slikaju ili prave rukotvorine.
Šta Vi mislite o ovome?