Šarene, čokoladne, voćne, sa prelivom od vanilije, badema, lješnika, kokosa, samo su neke od 27 vrsta američkih krofni koje od prije mjesec i po dana nikoga u Trebinju ne ostavljaju ravnodušnim. U samom središtu grada, tik uz ulicu Jovana Dučića u jedinstvenom lokalu sa nekim pariškim štihom i mediteranskom elegancijom sve miriše na krofne.    

Ambijent upotpunjuje slogan „Nemoj nikad da odrasteš“, savršeno oslikavajući bajku zvanu američki „doughnut“ ili kako se izgovara donat, odnosno na srpskom jeziku krofna. Poslastica sama po sebi neponovljiva. Kako po strukturi tijesta, još više po raznovrsnim filovima i veličanstvenim kombinacijama ukusa. Poseban pečat je njihov dekor, koji nas suptilno uvodi u svijet obojen ljubavlju i razigranošću, prepuštajući sva čula izuzetno čarobnom užitku.

Tu, neodoljivu magiju ukusa, prefinjenu fantaziju boja i vješto skrojene kombinacije klasike i egzotike u Trebinje nam je donijela Banjalučanka Nikolina Čato. Kao vječiti kreativac, osjećajući da od sebe želi dati više, napustila je posao u marketinšoj agenciji i prepustila se avanturi zvanoj američki donat.     

„Pripadam onima koji vole rukama da stvaraju i imam potrebu da svoju maštu ispoljim. Priča sa krofnama dogodila se slučajno, a ispala kao pun pogodak. Naime, nakon porodičnog boravka u Americi, suprug i ja smo se zaljubili u američki donat. Krofna je i kod nas tradicionalni dezert, ali američka je ipak drugačija. Od same strukture tijesta, okusa, načina pripreme i procesa proizvodnje umnogome se razlikuje od naših krofni. Filovi i glazure su stvar ukusa, naše mašte da ih kombinujemo i što ljepše prezentujemo“, otvara, za prijatelje Nina, svoju donat priču.

Opčinjena ovom američkom poslasticom, vijekovima starom, sa suprugom je došla na ideju da pokušaju da ih plasiraju na našem tržištu i ponude nam posve drugačiji dezert. Da je instinkt vrijedilo slijediti, ukazuje činjenica da već posluju na dvije lokacije, u Banjaluci i u Trebinju. Međutim, ma koliko djelovalo da je sve bilo lako ostvarivo, iza ove izuzetne poslovne žene, majke dvije kćerke i supruge, stoje sati i dani rada i usavršavanja. A za originalan ukus, sklopili su ugovor sa američkom firmom „DAWN“ jednom od najstarijih za proizvodnju donata u Americi.

„Uvozimo originalni miks za krofne. Htjeli smo isključivo njihov donat, nikakve probe sa našim brašnom jer je to nemoguće. Veoma je teško bilo doći do njih, trebale su nam dvije godine. Da bismo im se najbolje predstavili išli smo u Frankfurt, njihovu evropsku centralu da prikažemo našu ideju i biznis plan. Zamisao im se svidjela, sav brending je naš ali je proizvod pod njihovom kontrolom. To nam je olakšavajuća okolnost, podrška i pomoć jer mi nismo iz te branše. Posao traži konstantan nadzor, pošto nije lako raditi sa hranom, a na raspolaganju od početka imamo i tehnologe“.

Za jednu krofnu, kako nam objašnjava potrebna su puna tri sata. Svaka je ručno oblikovana i tu ne pomažu nikakve mašine ni postrojenja.

„Način proizvodnje krofne veoma je kompleksan. Proces izrade traje dosta dugo. Tijesto mora da odstoji, da odradi sve svoje faze i onda se svaka krofna kalupom ručno vadi i formira. Nakon svih etapa, ide pečenje i glaziranje. Posebno se opet filuju i ukrašavaju dok se dođe do finalnog proizvoda. Mi smo godinu dana pravili krofne dok nismo bili zadovoljni rezultatom! Srećom, okupili smo oko sebe odličan tim ljudi bez kojih naši planovi ne bi išli ovim putem, sve su to kreativci i zaljubljenici u svoj posao i svi zajedno učestvujemo u stvaranju novih proizvoda i novih ideja“.

Kako se čini, dok nam Nina priča, njoj najzanimljiviji dio je ukrašavanje svake krofne ponaosob. Filovi su uvozni, premda je svaki do detalja osmislila vlastitim idejama, ali i zajedno sa svojim poslastičarima. Stvorila je tako fantaziju, prvoklasno remek djelo veoma pedantno ukrašenih i usklađenih donata.

„Za percepciju nekog jela važan je ne samo okus nego i izgled. Krofne moraju biti ukusne, sočne, svježe, svaki dan napravljene, istovremeno i lijepe. Trudimo se da pomirimo i jedno i drugo. Poenta nam je od starta bila da jedan proizvod dovedemo do savršenstva i specijalizovali smo se samo na krofne, što nije bilo lako da se probijemo na tržištu. Ipak, pozitivne reakcije ljudi mi sugerišu da smo na pravom putu“.

I da nam sama nije rekla, kroz njenu fasciniranost dok govori o krofnama, naslutili bismo da se u novom poslu potpuno pronašla. Kao tip osobe, kako za sebe kaže, koji voli da udovolji drugima, ispunjavaju je ponovni susreti sa gostima i njihovo zadovoljstvo ovom univerzalnom poslasticom. Želja joj je da se „Donuto“ širi. Međutim, držeći se postulata da treba ići stepenik po stepenik i biti temeljan, nigdje joj se, s osmijehom nam reče, još uvijek ne žuri.

„Ljudi su jako dobro reagovali i u Banjaluci i u Trebinju, što je mene ispunilo osjećajem da nisam pogriješila kada sam započela privatni posao. Sve radimo polako i vjerujem da se samo tako postižu dobri rezultati. S druge strane, stvoriti ovakvo mjesto mene ispunjava. Sve mi je inspirativno, sa mnogo mogućnosti da se izrazim i iznova stvaram neku neponovljivu priču. Kada pritom to naiđe na pozitivan odjek, znam da nisam pogriješila opredijelivši se za porodični posao. Jeste da naš radni dan traje dugo ali svi učestvujemo i onda je lakše i raditi i doći do rezultata“.

Pozitivnog stava, sa nogama čvrsto na zemlji, ova dama prepuna ideja, uspješno je realizovala i onu da američke krofne predstavi Trebinju, gradu u kome se, kaže, osjeća kao svoja na svome. Preko folklora, koji igra od malena, prijatelje ima svuda pa i ovdje neke divne ljude, zbog kojih joj je odavno naš grad i prirastao srcu. 

„Trebinje volim istinski. Ovdje uvijek nađem mir i imam osjećaj kao da mi je stalo vrijeme, a to kažem u najpozitivnijem smislu. Sviđa mi se tempo grada i saznanje da se u Trebinju još uvijek cijeni čovjek i porodica. O ljepoti grada je suvišno pričati i mislim da je Bog bio darežljiv kad je pravio ovaj gradić. Ovo je mjesto koje može mnogo da pruži i u turističkom smislu. Nudi vrhunske proivode i sve su to bili razlozi zašto sam odlučila da ovdje otvorim lokal sa krofnama. Mislim da ovakva mjesta Trebinju nedostaju“.

Izuzev krofni, ovdje svako može uživati i uz razne vrste kafa, šejkova, frapea, cijeđenih sokova te čuvenih američkih braunija i kuki kolačića. U ovom idiličnom i romantičnom kutku, rado prave i torte od krofni, kao i personalizovane donate za razne prilike.

I kako sve što se sa ljubavlju radi uvijek iznjedri vrhunske plodove, ništa drugačije nije bilo za očekivati ni u slučaju ovakve, čistom poezijom ispisane priče. Tamo gdje nas sve vraća u djetinjstvo, sa dobro nam znanim mirisom onih krofni koje je za nas neko srcem spremao, oživljava magija pripadnosti jednom dražesnom vremenu. Zahvaljujući upravo još jednoj takvoj ženi, u našem gradu smo privilegovani da kad dođemo na američki donat kod Nine, zakoračimo u nezaboravno, iznova predivno, emocijama preplavljeno iskustvo.

„Ne jede se krofna svaki dan, ali lijepo je kada neko želi da zna da postoji mjesto u kojem se može pojesti. Da je ovo prije svega prijatno mjesto. Kad mi ljudi kažu da se ovdje osjećaju kao kod kuće i ne znaju da su mi dali najljepši mogući kompliment!“

„Tijesto za američke krofne jako je osjetljivo i reaguje na sve klimatske promjene. Kada pada kiša krofna se mijesi na drugačiji način, kao i kada je vruće ili hladno. Sve to ima uticaja na tijesto i mora se naći model kako da ispadnu uspješne u svim okolnostima. Djeluje jednostavno ali za pravu krofnu potrebno je iskustvo i mi još uvijek učimo.“

Sa osjećajem za druge

    „U Banjaluci, krofne koje ostanu ne ostavljamo za sutra i nikad ne bacamo. Nosimo ih u javnu kuhinju, što ćemo i u Trebinju nastojati da uradimo. Trudim se da budemo društveno odgovorna firma. Cijelim bićem vjerujem i toga se čvrsto držim da koliko daješ toliko imaš. I uvijek mi se u životu vratilo. Volim ljude koji imaju osjećaj za druge, mislim da je tako jedino ispravno živjeti, a samim tim i poslovati“.

Posao kao igra

„Američka firma sa kojom sarađujemo nudi masu baza od kojih se prave kreme. Još nismo stigli sve da ih probamo. Trenutno imamo 27 vrsta okusa, svakodnevno pravimo nekih 15, a sa svakom novom se igramo do beskraja. Najtraženije su definitivno čokoladne kombinacije, poput kinder kreme, nugata, bijele čokolade, orea, zatim malina i vanilija, borovnica, dječije sa što više čokolade u šarenim mrvicama. Odlično idu i bajadera, banana, nar. Neko voli samo sa šećerom, cimetom, one prave klasike, a drugi sa pistaćima, moka kafom, okusom šampanjca, žvake, badema, ferero rošera, nugata, kokosa, nutele... Pravimo i tematske krofne, na primjer zimi sa Deda Mrazom ili jelkom, ljeti sa morskim motivima, u proljeće sa leptirićima i cvjetićima. Meni omiljena, od prvog dana je krofna sa malinom i vanilijom, od koje ne odustajem, i dalje mi je najbolja savršena kombinacija!“