Osuđujuća presuda zbog ratnog zločina nad civilima u "Lori" dobra je vijest, ali je najtragičnije to što je njenom bivšem upravniku Tomislavu Duiću i ostalima suđeno samo za period od aprila do avgusta 1992. godine, a "Lora" je trajala do avgusta 1997. godine, kada su iz nje posljednji izašli ljudi koji su bili zarobljeni u zapadnokrajiškim opštinama, njih 22.

Rekao je to za "Nezavisne novine" Vukan Kovač, predsjednik Udruženja logoraša regije Trebinje, komentarišući to što su u splitskom Županijskom sudu nepravosnažno osuđeni Duić na osam godina i šest mjeseci te čuvar Emilio Bungur na četiri godine i deset mjeseci zatvora.

"Oni su bili osuđeni i ranije, ali dok su bili u bjekstvu. Međutim, neko im je u nekom vremenskom periodu savjetovao da je ipak bolje da se predaju, što su i učinili, a ova sadašnja presuda je presuda u obnovljenom postupku", pojasnio je Kovač u izjavi za "Nezavisne novine".

Kovač je rekao da je logor postojao u kontinuitetu godinama, a sudski proces odnosio se samo za period od četiri mjeseca, što je skandalozno za jedno pravosuđe i državu koja sebe hvali da je demokratska.

"Nećemo se smiriti dok ne padne presuda za taj, ali i ostale logore u Hrvatskoj od nastanka do zatvaranja", istakao je Kovač.

Bojović: Kad su me u "Lori" izvodili na strijeljanje, kao da su me častili.

Kada je riječ o zlostavljanju u "Lori", to se ne može opisati. Mene kada su izvodili na strijeljanje, tako sam se osjećao kao da su me poveli negđe da pojedemo jagnje i popijemo gajbu piva. Boljele su me obrve, kosa na glavi, toliko sam bio premlaćen. Nisu me ubili već su koristili neku manevarsku municiju.

Na taj način je strahote koje je doživio u tom logoru opisao Dobrivoje Bojović iz Trebinja, jedan od preživjelih logoraša, koji nije zadovoljan presudom u slučaju "Lora", a koju je danas izrekao splitski Županijski sud, nepravosnažno osudivši bivšeg upravnika Tomislava Duića na osam godina i šest mjeseci te čuvara Emilija Bungura na četiri godine i deset mjeseci zatvora.

"Nismo nimalo zadovoljno jer pojedini ljudi, koji su bili sa mnom logoru, presudom nisu obuhvaćeni, nisu dobili odštetu. Ja sam u zloglasnoj 'Lori' u Splitu proveo 14 mjeseci, a oni su presudom obuvatili samo period do 14. avgusta 1992. godine. A ja sam ostao još nepunu godinu tamo", rekao je Bojović za "Nezavisne novine".

Prisjećajući se strahota kada je vođen na strijeljanje, Bojović ističe da je izveden i prislonjen uz zid.

"Tamo su stajali nekakvi stražari i držali su puške u rukama. Bio je čovjek koji čita dnevnu zapovijest, nekakvu presudu, riječima 'Dobrivoje Bojović osuđuje se smrtnom kaznom strijeljanja...' Pitali su imam li posljednju želju, treba li mi vezati oči. Čulo se 'Nišani, pali'. Puške pukoše, a ti ostaneš. Gađali su manevarskom municijom, ćorcima", ističe Bojović u potresnoj ispovijesti za "Nezavisne novine".

Bojović se sjeća i Duića ali i Bungura iz tog perioda.

"Duića znam dobro. Sjećam ga se. Bio je tamo i Bungur. Znam ih u dušu", istakao je Bojović.