Vuk Janković, učenik osmog razreda Osnovne škole „Vuk Karadžić“ Trebinje je jedini učenik koji se plasirao na tri republička takmičenja u jednoj školskoj godini i osvojio prva mjesta iz matematike i fizike i treće iz informatike. Iako je odličan iz svih nastavnih predmeta, Vukova ljubav su fizika i matematika.

Najbolji je iz ovih predmeta u Republici Srpskoj, a na Juniorskoj matematičkoj olimpijadi BiH koja je održana u Sarajevu osvojio je srebrnu medalju i zauzeo sedmo mjesto te se plasirao na Balkansku juniorsku matematičku olimpijadu.

Prezadovoljan je svojim dosadašnjim rezultatima i svjestan je svog uspjeha.

 „Makar malo sam svjesan svega što se dešava. Stremio sam da dođem što dalje od samog početka ali nisam jurio, išao sam jednu po jednu stepenicu, što se pokazalo dobro. Nastavnici imaju dosta razumijevanja za mene i moja interesovanja, to mi mnogo olakšava. Za takmičenja se spremam od početka školske godine tako da sam imao dosta vremena da pregledam i uradim sve gradivo, uporedo. Nikada nemam da pređem neku pretjerano veliku količinu gradiva. Naravno, ima izuzetaka, u posljednje vrijeme sam morao da uravnotežim vrijeme, da balansiram, ali sam stizao. U šest sedmica zaredom sam imao takmičenja na svim nivoima, uslijedila su takmičenja u dvije sedmice, a potom i republička, pa je bilo dosta zgusnuto“, priča Vuk.

Njegova strategija uspjeha je da postavi prioritete, a to su, jasan je, matematika i fizika.

„Slične su, u neku ruku formule, neku logiku i metodologiju iz matematike mogu da primijenim i u fizici i u informatici. Trudim se da steknem znanje iz svih predmeta u mjeri koliko je to predviđeno ali mnogo manje vremena posvećujem drugim predmetima u odnosu na fiziku  i matematiku. Uglavnom sam fokusiran na ta dva predmeta“, kaže Vuk.

Ono što je sigurno jeste da je Vuk izuzetno nadareno i talentovano dijete, nadasve skromno, lijepo vaspitano i svoje. Talenat je tu, ali Vuk smatra da trud igra veću ulogu od talenta, da bi se postigli zapaženi rezultati i steklo posebno znanje.

„Talenat pomaže, ali trud je, zaista, presudan. O mom talentu ne razmišljam mnogo, radim koliko mogu i dajem sve od sebe i zadovoljan sam“, skromno će on.

Kod Vuka je sve jednostavno i svi ovi uspjesi su došli uz rad i trud, što se podrazumijeva. Ukoliko naiđe na neki zadatak ili dio gradiva koji mu nije u potpunosti jasan, odgovore traži od svojih nastavnika.

„Nemam problema da razumijem koncepte. Bilo je slučajeva, površnih, samo ponekad, da za neke zadatke potražim pomoć. U posljednje vrijeme, možda, malo više, jer su bila takmičenja na višim nivoima pa su i zadaci bili dosta teži“, kaže Vuk.

Slađana Karadžić, Vukova nastavnica matematike kaže da je Vuk, prije svega, jedno nadareno i talentovano dijete.

„On se od šestog razreda isticao po tome što logički povezuje gradivo, mislim da je to u našem školstvu, sada, malo i nedostatak. Djeci, možda, zbog pretjerane upotrebe telefona i digitalizacije, nedostaje tog logičkog povezivanja. Vuk nema problema s tim, on nekako povezuje sve sfere. Nije on dobar samo iz matematike, on je podjednako dobar iz svakog nastavnog predmeta. Prije svega puno radi, ali ima prirodno tu sklonost i nadarenost, da je to rijetko. On je poseban, ima nadarenost koju je godinama njegovao. Radio je na sebi, usavršavao se. Prije svega je skroman i čvrsto stoji na svojim nogama. To je nešto što je vrijedno i pažnje i divljenja, pogotovo, zbog sistema vrijednosti u našoj sredini. Vuk je željan znanja, grabi da uhvati sve što može i to je, zaista, jedna impozantna stvar“, kaže nastavnica matematike.

Takmičenja mu ne padaju teško, štaviše, ona su mu zadovoljstvo i izazov.

 „On je dosta radio na sebi, zato su ovakvi rezultati. On je đak koji svaki vikend putuje zbog takmičenja, to je i fizički veliki napor ali on da svoj maksimum u svakom pogledu i uživa u tome. Njegov osjećaj zadovoljstva, osmijeh na licu, je nešto što ne može da se opiše. To je nama, nastavnicima, ponos i puno nam je srce kada imamo takvu djecu. Drago nam je da smo dio svega toga. Ovakvi učenici dosta toga sami rade, a mi ih malo preusmjerimo i pomognemo im na tom putu njihovog odrastanja, napredovanja i sazrijevanja“, ističe Slađana Karadžić.

I Vuk potvrđuje da je veoma radoznao i željan znanja, to je ono što ga gura dalje, da napreduje sve više i više.

„Kada dođem na takmičenja, možda mi je najdraži trenutak upravo onaj kada čekam da mi dodijele zadatke. U tom trenutku, pored ogromnog stresa, postoji i iščekivanje. Sjetim se svega što sam radio i osjećam se već kao pobjednik. Na tamičenja ne dolazim da dokažem da sam bolji od svih ostalih već da pokažem da sam bolji od sebe, da se unapređujem, da stičem znanje, jer takmičenja, na neki način, vuku najbolje iz mene. Ona me tjeraju da vježbam, da budem još bolji i da idem dalje“, navodi ovaj dječak, koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Vuk će uskoro da nastupi i na Balkanskoj juniorskoj matematičkoj olimpijadi.

„Imaće dva puta po sedam dana pripreme u Sarajevu, sve im je obezbijeđeno, od smještaja, hrane, predavanjana na PMF-u i ja, zaista, ne znam da li je i jedan učenik, ne samo naše škole, nego i iz Trebinja i regije, imao takvu priliku. Ja mislim da njegovo vrijeme tek dolazi. Vuk je ponos i grada i regije“, ističe Slađana.

Vuk, ponekad, ima pitanja o kojima i nastavnica treba dobro da razmisli da bi dala odgovor.

„On seže daleko u tom matematičkom smislu, uvijek ide korak ispred svih ostalih i dolazite u situaciju da se ponekad zamislite šta vas je htio pitati i da to prelazi i u gradivo srednje škole. Ja  mu ponudim i zadatke iz gimnazije, posebno sada kada smo vježbali za više nivoe takmičenja“, kaže nastavnica.

Učestvovao je na ovogodišnjoj Zimskoj školi fizike sa učenicima prvog razreda gimnazije i uspio je da radi zadatke sa tog nivoa. S osmijehom u kraju usana, skromno ističe da nije baš sve zadatke u potpunosti mogao da uradi.

Dobroslav Slijepčević, Vukov nastavnik fizike je zadivljen činjenicom da je Vuk u jednoj godini uspio da ostvari vrhunske rezultate iz čak tri predmeta. Smatra da niko ko nije ušao u tu problematiku nije svjestan koliko je rada i truda za to potrebno.

„Već godinama imamo kontinuitet u školi što se tiče plasmana na republička takmičenja iz fizike, gdje smo već imali zapaženih rezultata i osvojenih takmičenja (posebno bih pohvalio sadašnje gimnazijalce Spasoja Kukurića i Sava Crnogorčića, koji su nastavili istim putem uspjeha) ali ono što bih ja istakao kod Vuka je ta njegova nevjerovatna lakoća suočavanja sa najtežim problemima. Meni se čini da on to shvata kao neku igru ili izazov, unese se u problematiku, razumije je do same srži, nakon čega efikasno rješava stvari koje bi trebalo da su daleko iznad mogućnosti jednog osmaša. On je pravi odnos nevjerovatnog talenta i nepresušne želje za napretkom, kombinacija ta dva faktora daje vrhunske rezultate. Rad sa Vukom je izuzetno jednostavan, ja sam katalizator između njega i fizike, objašnjavam mu osnovne koncepte, dok je njegova logička moć rasuđivanja takva da bez problema primjenjuje te koncepte na složene probleme“, navodi Dobroslav.

Vuk nađe vremena i da se prošeta sa prijateljima, učestvuje u nekim kulturnim dešavanjima i vanškolskim aktivnostima. I u tome je revnostan, želi da sve završi na vrijeme i na prvi način.

„ To je jedna potpuno druga atmosfera i u tim stvarima uživam, na sličan način kao u matematici i fizici“, kaže Vuk.

Njegovo vrijeme tek dolazi

Nastavnica Slađana još jednom potvrđuje da je Vuk dijete koje želi da prodre u srž stvari.

„To je, zaista, rijetka osobina. Obično svi, kada mi kažemo neku formulu, prihvataju je takvu kakva jeste. Većina prihvata gradivo 'zdravo za gotovo', pa ih ja onda pitam da li vjeruju svemu što ja pričam ili se, ipak, pitaju da li je to sve baš tako. E, Vuk je jedan od one djece koja se baš pitaju zašto je to baš tako! Neko je to morao da dokaže, da vidi zašto, i to je jedna lijepa osobina. To je osobina naučnika koji žele da mijenjaju svijet. Pa od Vuka u budućnosti možemo da očekujemo da ide upravo tim putem, možda, da dokaže neku novu ili, možda, da opovrgne neku od postojećih teorema. Za to treba ogromna podrška porodice, okoline, koju Vuk zaista ima. To je nešto što je sjajno“, ponosno će nastavnica matematike.

Pred Vukom je ekskurzija, čiji termin se poklapa sa Balkanskom olimpijadom, ali će naći rješenje da bude na oba mjesta. Sve vrijeme koje bude imao iskoristiće za pripremu za ovo važno takmičenje. No, tu se neće zaustaviti!

„Kada se ovo takmičenje završi, počeće nova školska godina, nova takmičenja, novi izazovi. Ne planiram da stanem“, jasan je ovaj dječak, kojem je svaka riječ odmjerena i smislena.

Iskustvo u Petnici - neprevaziđeno

Vuk je prošle godine bio u Istraživačkoj stanici Petnica u Valjevu, obrazovnoj instituciji za nadarenu djecu. Oduševio ga je način naučnog i istraživačkog rada u ovoj ustanovi.

„To iskustvo je bilo, zaista, neprevaziđeno. Imam samo najljepše uspomene vezane za to mjesto. Održao sam kontakte sa nekim Petničarima. Program je bio Ljetna naučna škola. Cilj mi je da odem i ove godine, ako budem mogao da konkurišem. Ako ne, u srednjoj školi ću pokušavati da uđem u njihove cikluse i programe. Sve me zadivilo, na neki način, program, atmosfera, sva znanja koja su više bila o metodu naučnog rada, a ne o nekoj opširnoj količini znanja. Naši saradnici, mentori, ostali Petničari, sve je, zaista, sjajno“, ističe Vuk.

Reče nastavnica Slađana - Vuk je ponos porodice, škole, grada i Republike Srpske! Poseban dječak, čije ime se pronosi diljem Srpske, BiH i regiona. Pa, Vuče, zadovoljstvo je naše, upoznati zlatnog dječaka!