Služenjem parastosa i polaganjem vijenaca na Spomen-obilježje nevesinjskim ustanicima u selu Krekovi kod Nevesinja obilježeno je 147 godina od početka ustanaka u Hercegovini – Nevesinjske puške.

Pomen su služili sveštenici Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske.

U Krekovima su danas bili ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Duško Milunović, delegacija Narodne skupštine Srpske, narodni poslanik Ilija Tamindžija, državni sekretar u Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije Miodrag Kapor, konzuli Srbije u Mostaru i Trebinju, načelnici Nevesinja Milenko Avdalović, Gacka Ognjen Milinković, Bileće Veselin Vujović, predsjednik Skupštine grada Trebinja Dragoslav Banjak, predstavnici boračkih udruženja, potomci ustanica i mještani.

Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Duško Milunović kaže da je Odbor za njegovanje tradicija odbrambeno-oslobodilačkih ratova ustanovio 9.jun kao datum od republičkog značaja.

„Nije to bez razloga. Kao što neki narodi imaju podanički duh i podanički mentalni sklop tako srpski narod ima slobodarski duh i to je genetski uslovljeno. To su Nevesinjci pokazivali kroz vjekove. Dizali su oružje protiv najvećih carstava, protiv turskog carstva, austrougarskog carstva i u Drugom svjetskom ratu protiv fašista. Nosili su pobjede i gajili slobodarski duh svojih predaka, ali i prenosili ga na mlade generacije. Takođe i u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu potomci heroja su pokazali da su naslijedili u potpunosti genetski kod od svojih predaka kroz dvije Mitrovdanske ofanzive i bitke potukli su hrvatsku vojsku koja je pokrenula veliku oružanu silu na jednu malu Nevesinjsku brigadu sa namjerom da pokori čitavu Hercegovinu, a drugi put Mualimani tzv. Armija BiH sa velikom brojnom nadmoćnošću je pokušala da probije linije Nevesinjske brigade i nije uspjela“, rekao je Milunović.

Dodaje da su i nove generacije Nevesinjaca potvrdile da gaje slobodarski duh svojih predaka i imaju izuzetno visok borbeni moral što su pokazali kroz veliko herojstvo u svim ratovima koje su vodili.

Državni sekretar u Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije Miodrag Kapor rekao je da Vlada Srbije i Republike Srpske zajedno obilježavaju ovaj važan datum. On kaže da nije slučajno da se Nevesinjska puška uvrstila u program njegovanja tradicija oslobodilačkih ratova jer je to jedan od najvažnijih događaja koje obilježavaju Srbi u Srbiji i Republici Srpskoj, ali i Srbi iz drugih krajeva.

„Nevesinjska puška je pokazala da je borba protiv tiranije i zla moguća, a sloboda dostižna ako se Srbi ujedine i ako su spremni da se bore za nju. Danas je to jako bitno da nova pokoljenja shvate u kojim uslovima su živjeli naši predci i bili spremni da se bore za slobodu jer ovo što danas živimo je isto tako jedan period gdje umjesto sile prava na svjetskoj sceni vlada pravo sile. Mali narodi kao što su Srbi, pogotovo što smo rasuti u više država su u problemu i opstanak država i naroda je u pitanju ako ne budemo jedinstven i složni, ako ne budemo spremni da se borimo za svoju slobodu i svoje pravo bojim se da ćemo nestati“, rekao je Kapor.

Načelnik Nevesinja Milensko Avdalović rekao je da se ova opština primiče obilježavanju zlatnog jubileja od 150 godina Nevesinjske puške i Hercegovačkog ustanka kada je bljesnula iskra slobode na ovim prostorima.

„Sigurno da je ogromni značaj ovoga istorijskog događaja jer je potpuno nevjerovatno da su ljudi koji su bili praktično nepismeni, osim sveštenika, svojim ustankom i svojim dogovorom u biogradskoj Crkvi Presvete Bogorodice i kasnije oružanim ustankom zaprepastili čitavu Evropu“, rekao je Avdalović. Dodaje da su Nevesinjci mnogima bili inspiracija u Prvom svjetskom ratu, Balkansim ratovima i posle u zadnjem Otadžbinskom ratu.

„Mislim da je Nevesinjska puška u istorijskom smislu još uvijek neobjašnjena i neopisana na način kao je to zasluživala“, zaključio je Avdalović.

Paroh mostarski Radivoje Krulj rekao je da su grobovi junaka koji su se borili za nas sjeme za nova pokoljenja i nove Hrišćane.

„Neka i izvojevana sloboda Nevesinjske puške bude sloboda za sve buduće generacije“, rekao je Krulj.

Nataša Gligorić praunuka harambaše Pere Tunguza rekla je da najsvjetlija budućnost očekuje onaj narod koji se najduže bude sjećao svoje prošlosti.

„Ta teorija dobiva svoje otjelovljenje ovdje u Republici Srpskoj jer narod zaista treba i zaslužuje jednu svijetlu i lijepu budućnost a pri tome se brižljivo i pažljivo odnosi prema njegovanju kulture sjećana. Mi ovdje dolazimo svake godine da odamo počast Nevesinjskoj pušci i njenim vođama među kojima je i moj pradjed Pero Tunguz, harambaša, učesnicima Nevesinjske puške, postignućima koje je ona obilježila evropsku i srpsku istoriju druge polovine 19. vijeka“, rekla je Gligorić. Dodaje da Srbi kolektivno sjećanje umiju kada je potrebno da suprostave nametanjem kolektivnog zaboravljanja i amneziranja naroda.

Potomak Pere Tunguza, Đorđe Tunguz podsjetio je na istorijske činjenice i to da j njegov predak Pero prvi digao Nevesinjeku pušku, ali i da je pod stare dane učestvovao u oslobađanju Beograda i da se to ne može i ne smije nikada zaboraviti.

Prva Nevesinjska puška bio je ustanak podignut u mjestu Krekovi u opštini Nevesinje 9. jula 1875. godine protiv otomanske vlasti i ubrzo se proširio na cijelu BiH, uz podršku Srbije i Crne Gore.

To je vremenom preraslo u Srpsko-turski rat. Ubrzo je došlo do Berlinskog kongresa 1878. godine kojim su Srbija i Crna Gora dobile nezavisnost i teritorijalno proširenje, dok je Austrougarska na 30 godina okupirala BiH.

Druga Nevesinjska puška, poznatija kao Uloški ustanak, izbila je u januaru 1882. godine napadom ustanika na austrougarsku žandarmerijsku stanicu u Ulogu zbog donošenja takozvanog Vojnog zakona o obaveznom služenju vojske mladića iz BiH.

Nevesinjska antifašistička puška predstavlja oružani otpor ustašama 3. juna 1941. godine u selu Drežanj, nakon masakra 27 ljudi u selu Udrežnju kod Nevesinja.

Ovaj oružani otpor fašističkom okupatoru se u trećoj knjizi Otadžbinskog rata Rusije pominje kao prvi antifašistički ustanak u porobljenoj Evropi, ali ga komunističke vlasti bivše Jugoslavije nisu proglasile za Dan ustanka protiv okupatora, već 4. jul.