Narodna izreka kaže “Ako ne vjeruješ u čudo, ono se neće ni dogoditi”, a Čačanka Rada Karanac Lazović (46) i poslije deset neuspjelih vantjelesnih oplodnji, čvrsto je vjerovala da će se jednog dana ostvariti kao majka.
To se i dogodilo u njenoj petoj deceniji života, 19. januara na Bogojavljenje, kada je carskim rezom rodila trojke – dvije djevojčice i dječaka koji su joj, iako su još uvijek na Institutu za neonatologiju, promijenili život iz korijena.

Novopečena mama Rada i tata Milan (49) za “Nova.rs” kažu da broje dane kada će im se Draga, Danilo i Bogdana pridružiti i upotpuniti njihovu sreću.

“Mi smo najsrećniji roditelji u ovom trenutku, a mogu misliti kako ću se osjećati kada bebe dovedemo kući. One su dobro što je najvažnije, svakoga dana dobijamo informacije o njihovom zdravstvenom stanju, a dva puta nedjeljno idemo u Beograd da ih vidimo. Rodile su se dva mjeseca prije termina, nekako je to bilo očekivano s obzirom da su trojke u pitanju. Žarko sam željela da izguram trudnoću do 35. nedjelje, međutim one su željele da ugledaju svjetlost dana baš na Bogojavljenje i radosna sam zbog toga”, kaže ova mama.

Radina i Milanova borba za potomstvo traje nekih pet-šest godina.

Priča da je prestala da broji na koliko vantjelesnih oplodnji je bila jer to više nije važno.

“Iskoristila sam samo dva pokušaja vantjelesne oplodnje o trošku države što je bilo po važećem zakonu do 42. godine, dok smo ostale samofinansirali, uz pomoć grada Čačka koji daje jednom godišnje novčanu pomoć za 45+ i solidarne pomoći sindikata suprugove firme. Uvijek kažem za sve te priče koje su slične našoj, da je jedina razlika u broju beba, u broju pokušaja, u broju godina majke i u iznosima kredita”, priča ona.

Prisjećajući se prvih neuspjelih vantjelesnih oplodnji, Rada kaže da nikada nije gubila nadu i da nikada nije kasno za roditeljstvo.

Vjerovala je da će se trudnoća kad-tad ostvariti.

“Žena ima pravo da odluči da li će roditi dijete i kada će to biti. Mislim da su moje godine najbolje godine, jer iza sebe imam potpunu ostvarenost na svim poljima, a jedina neostvarenost bila je upravo uloga majke. Uspjela sam i u tome, tako da naredni period mog života u potpunosti mogu da posvetim samo toj ulozi. Nikada ne treba odustati. Mada, svi mi koji smo prošli kroz to, znamo da su volja i želja jedno, a finansije drugo. I koliko god da je volja jaka, ipak su potrebne i finansije jer je novac u osnovi cijele ove priče”.

Šestogodišnju borbu za potomstvo podržale su njihove porodice, prijatelji i rodbina i upravo je ta podrška nešto bez čega nijedan par ne bi trebalo da se upusti u ovu “pomalo iscrpljujuću avanturu”.