Kada bi Republika Srpska i sav pošteni svijet reagovao na svaku laž o građanskom ratu u BiH koju plasiraju pojedini političari i mediji iz FBiH, niko ništa ne bi radio, nego bi samo demantovao lažne i ničim potkrijepljene podatke koji dolaze iz muslimanskih i raznih bjelosvjetskih izvora, istakla je šef Kluba poslanika SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Sanja Vulić.
 

- Greška i neprimjeren propust koji se desio na obilježavanju pogroma "Oluja" u vezi sa spornom fotografijom /ne/djelo je beogradske agencije "Pozitiv" koja je grešku i priznala, a vjerujem da će za to snositi i odgovornost. S druge strane, navikli smo da za sve što se dešava, pa i što kiša pada kada joj nije vrijeme, političkom Sarajevu i tamošnjim medijima kriv je ko drugi nego Milorad Dodik. Krajnje je nebulozno taj propust pripisivati predsjedniku Republike Srpske, koji, gle čuda nije lično pregledao svaku sliku i svu dokumentaciju koja će biti prikazana na video bimu. Možda to drugi predsjednici rade, ali eto, izgleda, nisam dovoljno informisana -  istakla je Vulićeva.

Ona je izjavila za Srnu da će s toga uzavrelu sarajevsku kasabu, koja likuje nad ovim propustom i ponižava sve žrtve rata, podsjetiti samo na jedan primjer plasiranja laži iz tog "žrtvenog" Sarajeva, a to je sramni film "Kvo vadis Aida" u kojem je prikazana aposlutno lažna scena u kojoj "pripadnici Vojske Republike Srpske agresivno i veoma drsko i temeljito pretresaju Bošnjake, tada muslimane, dok jednu od žena dodiruju, kako su prikazili, sa jasnim seksualnim aluzijama".

- Prava istina o tom događaju može se vidjeti u autentičnom snimku koji postoji i koji je javan, a na kojem se jasno vidi da je pretres izvršen površno, dok žena o kojoj se govori u filmu nije ni pretresana - podsjetila je Vulićeva i ocijenila da je i ovaj film bio samo sredstvo propagande i njegovanja lažnog narativa Bošnjaka "mi smo žrtve, a Srbi su genocidni".

Ona je navela primjer i kada su 1992. godine strane televizije emitovale sahranu srpskih boraca na Palama, bez imalo stida i obraza tvrdeći da je riječ o sahrani muslimanskih vojnika.

- Tek da ne pričamo o Srebrenici. Dovoljno je samo prisjetiti se jednog slučaja, a takvih je nebrojeno, kada je Suljo Suljagić, otac direktora Memorijalnog centra Potočari Emira Suljagića, prema izvodu iz Matične knjige umrlih stradao 24. decembra 1992. u Voljevici kod Bratunca, a u julu 2005. sahranjen je u Potočarima kao žrtva, kako navode, genocida. Tim i sličnim sahranjivanjima zavaravaju javnost i svakodnevno ponavljaju priču o navodnom genocidu Srba nad Bošnjacima, dok sa druge strane nemaju empatije ni mrve morala za žrtve drugih naroda u građanskom ratu u BiH.

I ne samo da nemaju empatiju, već ismijavaju zločine nad srpskim narodom, pa tako ujedinjeni sarajevski političari, tzv. novinari i većina javnosti likuje nad zločinačkom akcijom i pogromom Srba iz Republike Srpske Krajine, a neki čak idu tako daleko da na društvenim mrežama objavljuju fotografije traktora, ismijavajući nedužne srpske civile, djecu, žene i strace koji su na traktorima bježali spašavajući žive glave pred najezdom zločinaca - naglasila je Vulićeva.

Ona je naglasila da je takvih primjera mnogo, ali da ne želi da se vraća u ratnu prošlost, jer je bilo i previše smrti, ubijanja, izbjegličkih kolona, pa tako i iz, kako je rekla, njenog rodnog grada Sarajeva, koji je danas sve samo ne multietnički kako, opet, lažu, izmišljaju i falsifikuju ne samo činjenice, jedan, dva zločina već i cjelokupnu istoriju.

- Na kraju, prema njihovom poimanju rata biće da su Srbi sami sebe ubijali, zlostavljali i protjerivali sa svojih ognjišta. Ironija je ko likuje i ko koga proziva za sve i svašta. Sramotna i jadna vam je, gospodo sarajevska, propaganda. I na kraju, sporna slika, nad kojom se tri dana iživljavate i zbog koje je agencija objavila saopštenje i javno izvinjenje, dokazuje samo da su pripadnici VRS u autobusima ljude sprovodili na muslimansku teritoriju, pa čak i vojno sposobne muškarce, za razliku od pripadnika tzv. Armije BiH za čije stravične zločine nad Srbima i paljena cijelih sela, pojedinci i to visoki bošnjački funkcioneri kažu da su se 'časno' borili. Jadna im čast, i njima i onima koji to nazivaju čašću - zaključila je Vulićeva.