Koliko grad uspijevamo da održavamo urednim? Koliko su naše službe kapacitirane da odgovore svim komunalnim izazovima? Gdje su još slabe tačke i zapuštena mjesta - i na terenu i u našoj savjesti? Jesmo li uvijek na istoj strani sa onima kojima je čistoća grada, u smislu radne dužnosti ili samo građanske savjesti, svakodnevna briga? Podrazumijevano „mi“ nije ovdje slučajno: komunalni problemi ne mogu ni dobiti prave odgovore ako nisu - u prvom licu množine.

Šta o svemu tome misle nadležni – raspitali smo se kod načelnika Odjeljenja za komunalno-inspekcijske poslove u Gradskoj upravi Spasoja Radovića. Odjeljenje, sa toliko širokim djelokrugom rada i nadležnosti da je sve teško i nabrojati, sa javnim komunalnim preduzećem – prva je adresa i za pohvale i za pritužbe građana. Pozicija, čini se, vrlo nezahvalna ako obavljate poslove kojima će građani mnogo češće poklanjati pažnju - kad iz nekog razloga izostanu. Pritom, ono što se oposli, kolikogod svakodnevno iziskivalo velike napore i mnogo vrijednih ruku, počesto nije ni trajnije ni postojanije od Skadra na Bojani...

Nekako smo već navikli na pohvale gostiju - kako je Trebinje čist i komunalno uređen grad. Ako bismo ovu privilegiju mjerili budžetskim kantarom, sredstvima koja se izdvajaju za redovna održavanja javnih površina, komunalnih objekata i infrastrukture – ona grad godišnje košta između milion i po i dva miliona maraka. Koliko ste zadovoljni stanjem? Ima li situacija kojima niste i gdje su neophodni dodatni napori da se stvari poprave?
- Ljudi koji dolaze iz drugih sredina mogu bolje da ocijene kakva je u tom pogledu situacija u Trebinju. Kao što i mi, kad odemo u neki drugi grad, lakše uočavamo da li je čist ili nije, nego što to primjećujemo u mjestu u kojem svakodnevno boravimo. Postigli smo određeni nivo čistoće javnih površina, koji se još može poboljšavati, ali moram istaći da ima puno stvari kojima nismo zadovoljni i koje se trudimo da iskorijenimo. Na primjer, divlje deponije - koje se konstantno stvaraju uglavnom po obodu grada (izletišta i sl.), a povremeno i po naseljima, kada se nekontrolisanim odlaganjem kabastog otpada stvara ružan utisak. Iako naše komunalno preduzeće besplatno odvozi kabasti otpad, malo naših sugrađana koristi tu mogućnost i organizovano odlaže otpad. Zbog toga mi je zaista veoma žao jer smo građanima omogućili nešto što drugi gradovi nisu - a ne koristimo to na najbolji način. Takođe, planiramo da proširimo javne zelene površine pokrivene sistemom za navodnjavanje. Prošle godine smo na lijevoj obali rijeke osposobili sistem za navodnjavanje javnih zelenih površina, koji je bio napravljen još osamdesetih godina prošlog vijeka - a nikad nije bio u upotrebi. U međuvremenu, kako se nije koristio i voda kroz njega nije proticala, bio je oštećen i isprekidan raznim komunalnim radovima koji su se izvodili kroz trasu kojom sistem ide, pa smo zaista imali dosta problema da nađemo oštećenja i ista saniramo. Uspjeli smo da ga jednim dijelom stavimo u funkciju, ali trebamo da nastavimo dalje, ako hoćemo, da i u periodu godine kad su ogromne vrućine, imamo što više očuvanih zelenih površina. Radićemo i na novim drvoredima, kao i popunjavanju i sanaciji postojećih. Koliko god da se uradi, uvijek može i više i bolje. Plan je napravljen i vrlo brzo ćemo raspisati nabavku za nove sadnice. Kao odjeljenje, najviše zamjerki primamo na način kako se održavaju javne površine u prigradskim naseljima. Tu ćemo sa komunalnim preduzećem morati da pojačamo radove da se ta naselja što češće održavaju. Problem je što nakon kišnih perioda godine, kada je vrlo teško izaći na teren i kositi, nastupe sunčani intervali kada rastinje počne da velikom brzinom buja, pa je nemoguće u kratkom vremenu na području cijelog grada sve odjednom sanirati. Zato sarađujemo sa JU „Ekologija i bezbijednost“, dobrovoljnim vatrogasnim društvima, civilnom zaštitom HET-a – pa zajedničkim snagama to ipak uspijevamo uglavnom postići, ali kao što sam već ranije rekao, mislim da možemo i trebamo još bolje. U toku prošle godine smo sanirali fasade na području grada, na način što smo neke prekrečili, a neke pjeskarili, ali ćemo to morati da ponovimo jer se stalno pojavljuju novi grafiti. Koristim ovu priliku da skrenem pažnju sugrađanima da grafitima neprimjerenog sadržaja samo uništavaju nečiju imovinu - i da ih zamolim da to ubuduće ne čine. Recimo, na mostu između dva kružna toka opet su ispisani razni grafiti. Sve u svemu, nije jednostavno izaći na kraj sa svakodnevnim obavezama koje imamo. Treba da se uzme u obzir da veliki broj ljudi naporno radi svaki dan na terenu, da bi se održao uredan izgled grada i ostavio lijep i pozitivan utisak o njemu - i mislim da bi to moralo da se više cijeni. Stiče se utisak da svi mi vidimo da se nešto radi samo dok ti radovi traju, potom se sve to zaboravi. Takođe, puno je poslova koje obavljamo, a da to niko i ne primijeti, u smislu da sve komunalne usluge funkcionišu: čistoća, održavanje zelenih površina, rasvjeta, oborinska odvodnja, krpljenje i nasipanje puteva, održavanje ostale infrastrukture... Sve su to manje ili više vidljivi poslovi, a bez kojih bi funkcionisanje grada bilo praktično nemoguće. Istina, ne ide to sve uvijek dinamikom kojom bismo željeli, ali se trudimo, zajedno sa izvođačima radova i ostalim ponuđačima, koji su i sami opterećeni svojim osnovnim djelatnostima, da se poslovi što brže i kvalitetnije obavljaju. Želio bih da naglasim da Gradska uprava tokom godine organizuje dvije akcije čišćenja grada u kojim učestvuje po 1.000 volontera, ali i da pohvalim radnike Javne ustanove „Ekologija i bezbjednost“ i dobrovoljna vatrogasna društva, koji odrade veliki dio posla na uređenju grada.

Borba sa divljim rastinjem

Osim svakodneve brige o čistoći, koji su poslovi aktuelni u ovoj godini?
- Završili smo prošle godine farbanje ograda i na jednom i na drugom mostu, kao i svih saobraćajnih znakova na području grada. U planu je nastavak farbanja svih stubova javne rasvjete i ograda, i to je posao koji će konstantno da traje. Postavićemo i nove ograde tamo gdje nedostaju – upravo ovih dana smo postavili dio ograde koji je nedostajao ispred Dječijeg dispanzera. Apliciraćemo i prema Agenciji za bezbjednost saobraćaja da se kod škole u Policama postavi ograda i odgovarajući saobraćajni znakovi, kao i da se pojača rasvjeta kod prostorija mjesne zajednice - sve radi bezbjednosti djece. Uradili smo i projekat povezivanja ulice kod škole u Bregovima (Svetosavske sa krakom Svatovske ulice), što očekujem da ćemo na terenu sprovesti u narednom periodu. Jedan od većih problema koji trenutno imamo u gradu jesu gužve u saobraćaju. U toku je izrada projektnih rješenja za dva nova kružna toka: jedan kod Kamenog mosta, a drugi kod „stare autobuske stanice“, u ulici Trebinjskih brigada. Kod Kamenog mosta je magistralni put pa ćemo pokušati za obezbijedimo sredstva za ovaj projekat preko JP Putevi Republike Srpske. Kod „stare autobuske stanice“ ćemo naredne godine pokušati da uradimo kružni tok, ali će dinamika izvođenja radova u prvom redu zavisiti od visine investicije i odobrenih, odnosno pribavljenih sredstava za realizaciju iste. Uvjerni smo da će se sa ta dva kružna toka saobraćaj po gradu odvijati mnogo lakše i jednostavnije.

Grad se posljednjih godina širi u svim pravcima. Stambeni blokovi i cijela nova naselja koja niču na rubovima gradske zone povećavaju i obuhvat javnih površina koje je potrebno održavati. Sve to stvara potrebu da i trebinjsko komunalno preduzeće širi svoje kapacitete i da se u budžetu za ove namjene planira više sredstava. Koliko uspijevate da sa svoje strane pratite ovaj investicioni zamah u stanogradnji?
- Komunalno preduzeće, koje održava higijenu javnih gradskih površina, za koje Grad izdvaja sredstva na godišnjem nivou, je ograničeno nekim svojim kapacitetima, prvenstveno brojem ljudi na terenu - koji će se morati povećavati u narednom periodu. Pored toga, radnicima je potrebno obezbijediti veća primanja, pa je nekad i sam budžet komunalnog preduzeća upitan. Moramo da razmišljamo i u tom pravcu, na koji način učiniti djelovanje komunalnog preduzeća održivim i funkcionalnim, a da se to, u najpozitivnijem smislu, odrazi na kvalitet čistoće grada. Postoji, naravno, problem i sa radnom snagom - opšte je poznato da jedan broj radnika odlazi u neke druge sredine da rade. Nastojimo da sve to na neki način izbalansiramo, a da grad ni građani ne trpe. I mislim da uspijevamo da ispratimo sve te potrebe, ali da može bolje – sigurno da može. Nedavno smo sa gradonačelnikom i direktorom komunalnog preduzeća obilazili neke lokacije u centru i prigradskim naseljima, definisali neke zadatke koji je neophodno izvršiti i uskoro očekujemo izvještaj šta je od toga urađeno. Nadamo se da će se promjena vidjeti i na terenu.

Svijest i savjest građana vaš je najvažniji saveznik u svakodnevnim poslovima. Kako ste zadovoljni odnosom građana prema gradu, prema javnoj imovini, prema potrebi da grad zajedničkim naporima održavamo čistim i urednim? Bez te svijesti i savjesti, čini mi se, ni nadležne službe ne mogu mnogo postići.
- Uvijek ima onih koji se odgovorno odnose prema svom gradu i koji se trude da Trebinje bude još ljepše i čistije. Ali, na žalost, i onih ljudi koji apsolutno nisu zainteresovani da svojim primjerom i djelovanjem svi zajednički učestvujemo u održavanju higijene grada. Na primjer, oni koji na javnim površinama stvaraju divlje deponije, takođe koji crtaju grafite sa neprimjerenim sadržajem na neprimjerenim mjestima, ljudi koji uništavaju mobilijar (klupe, kante i mobilijar dječijih igrališta), sijalice javne rasvjete, ležeće usporivače saobraćaja... Nevjerovatan primjer neodgovornog odnosa prema gradskoj imovini jeste taj da u našem gradu postoje sugrađani koji su spremni da uzmu klupu na šetalištu i bace je u Trebišnjicu. Moram da naglasim, da se uglavnom radi o mlađoj populaciji, ali ima i izuzetaka. Sa druge strane, ima i onih drugih koji, ukoliko naiđu na neki otpad, kesu sa smećem ili neku manju količinu otpada koji, zbog nečijeg nemara, nije adekvatno odložen - isti pokupe i bace u kantu ili kontejner, bez oglašavanja i isticanja te neprijatne situacije na društvenim mrežama, radi negativne promocije grada, kao što to često zna biti slučaj u praksi. Vjerovatno, neodgovornih pojedinaca ima i u drugim sredinama, a koliko će trebati da podignemo svoju svijest o čistoći na zadovoljavajući nivo, najviše zavisi od nas samih. Smatram da kaznena politika nije dovoljno snažna i da su izmjene u tom pogledu neophodne – a na njima trenutno radimo.

Smeće i u srcu grada - komunalci uklanjaju divlju deponiju iz Starog grada

Pitanje koje se, takođe, u prvom redu tiče odgovornosti i obaveza građana je i održavanje stambenih zgrada. Na zajednicama etažnih vlasnika je da vode računa o objektu pod čijim krovom zajedno žive. Kako sve to u Trebinju, po vašem mišljenju, funkcioniše jer je utisak da su i ovdje iskustva posve različita? Negdje stanari sami preduzimaju ozbiljne investicije u zajednički objekat, a ponegdje ne mogu da se dogovore ni oko zamjene sijalice u stubištu.
- Trenutno je na području grada registrovano 275 registrovanih zajednica etažnih vlasnika. Prošle godine smo imali i javni poziv upravo za sufinansiranje sanacionih radova na fasadama i bilo je desetak zajednica etažnih vlasnika, koje su bile spremne da, zajedno sa našim sredstvima, krenu u ovaj posao na svojim zgradama. Naravno, dosta zavisi od međuljudskih odnosa među stanarima i često se susrećemo upravo sa tim problemom. Ali, ako sami stanari ne mogu da naprave neki dogovor oko nečeg što im je zajednički interes i potreba, teško da im nadležno odjeljenje u tome može pomoći. Pohvalio bih sve one koji stvarno ulažu trud i dosta su posla uradili oko svojih zgrada. Kad prođemo pored takvih zgrada, vidimo uređena dvorišta, uredne fasade, zamijenjene otvore...A ima i onih koji još nisu ni registrovali svoju zajednicu, iako je to zakonska obaveza. Iskoristio bih priliku da njih pozovem da se registruju – zaista će im to dugoročno biti od koristi, kada zbog dotrajalosti ili kvara bude trebalo mijenjati neke zajedničke dijelove na zgradi. Često u komunalnoj policiji dobijamo prijave građana - da nekom od komšija curi voda, da krov prokišnjava, da imaju neki drugi problem. Zahtjevaju od Odjeljenja za komunalno-inspekcijske poslove da finansira radove na njihovim objektima, a da prethodno ili nisu registrovani, ili ne učestvuju u zajedničkom održavanju ili zajednica ne funkcioniše adekvatno, shodno propisima. Mi po zakonu ne možemo da ulažemo u tuđu imovinu. Ono što možemo samo je sufinansiranje nekih radova po raspisanom javnom pozivu, kao što smo to radili prošle godine sa fasadama. Oni jednostavno moraju da se dogovore i da to sami urade. Postoji još jedan način – ako na problem koji ne može da se ignoriše niko od stanara ne preduzme ništa, mi možemo da angažujemo firmu da problem sanira a onda svakom od vlasnika da fakturišemo troškove. Nismo to do sada još radili, ali mislim da ćemo vrlo brzo doći u situaciji kada ćemo na ovakve mjere biti primorani. A kad već dođe do toga, onda ne treba niko od građana da nam se žali...

REGISTRACIJA APARTMANA
U okviru nadležnosti inspekcijskih poslova nedavno ste pokrenuli akciju evidentiranja i registracije apartmana na području grada koji do sada nisu bili registrovani. Kakvi su rezultati?
- Evidentirali smo oko 380 apartmana na području grada koji su oglašavali svoju ponudu na internetu, a nisu bili registrovani. Kontaktirali smo sve vlasnike i dali smo određene rokove da izvrše registraciju. Do sada, za mjesec dana, registrovano je oko 90 apartmana. Sada se u akciju uključila i republička tržišna inspekcija da zajedno nastavimo taj posao – obilaska i kontrole, a u određenom trenutku i kažnjavanja vlasnika apartmana koji nisu registrovani. Očekujemo u narednom periodu, nakon izvršenih kontrola, da se broj registrovanih apartmana poveća. Naravno, nećemo stati dok ovaj proces ne privedemo kraju. Svi oni koji budu željeli da se i dalje bave izdavanjem smještaja moraće biti registrovani. Od ukupnog broja apartmana, a njih je oko pet stotina, ranije je bilo registrovano svega oko 110, i kao što sam već istakao - intezivno radimo na tome da se taj broj poveća i da se svi apartmani registruju prema zakonu.
Prethodnih godina značajna sredstva su izdvajana u javnu rasvjetu – zamjenu starih rasvjetnih tijela novom i štednom LED tehnologijom. Na ulicama Trebinja mnogo je više svjetla noću, ali – kakva su iskustva u pogledu štednje?
- Iskustva su zaista odlična. Uradili smo uporednu analizu potrošnje za mjesec jun 2022. i 2023. godine. Juna prošle godine imali smo potrošnju od 250 hiljada kilovat-časova, a za isti mjesec 2023. godine – 213 hiljada kilovat-časova električne energije. Dakle, ušedili smo 37 hiljada kilovat-časova samo za jedan mjesec, a za šest mjeseci 2023. godine uštedjeli smo 208.213 kilovat-časova. Ove godine planiramo da zamijenimo još oko 3.000 lampi javne rasvjete - i već smo krenuli u taj posao, koji će i ovoga puta izvesti radnici Elektro-Hercegovine, zbog čega im se i ovom prilikom zahvaljujem na korektnoj saradnji. Takođe, moram napomenuti i da smo tokom zamjene rasvjetnih tijela proširili obuhvat javne rasvjete na nekih još 15-ak sela na području Trebinja – pa i pored toga bilježimo značajne uštede u potrošnji. Dalje bih istakao da nova javna rasvjeta ne štedi samo u potrošenim kilovatima već i u novcu za održavanje. Bilo je veoma teško održavati stara rasvjetna tijela, neka su bila stara čak četrdeset godina – i sve je to iziskivalo značajna sredstva za održavanja na godišnjem nivou. Sada će biti značajno jeftinije, ali i jednostavnije održavati nova rasvjetna tijela, uz napomenu da trenutno radimo na formiranju baze podataka u kojoj će biti evidentiran svaki stub javne rasvjete, sa opisom lampe koja se na njemu nalazi. Moram naglasiti i to da su skoro sva naselja gdje ima stanovnika dobili javnu rasvjetu.

Ovih dana nastavljena ugradnja LED rasvjetnih tijela

Kakvo je stanje sa gradskom deponijom i koliko ona još može da bude u funkciji? U investicionim planovima pominjala se i izgradnja postrojenja za reciklažu na Obodini. Da li je ovaj projekat i dalje aktuelan?
- Prošle godine smo zajedno za UNDP-om uradili idejno rješenje za zatvaranje postojećih i otvaranje novih kaseta gradske deponije, te izgradnju manjeg reciklažnog centra na samoj deponiji. Sada slijedi izrada glavnog projekta, a kad i taj dio bude priveden kraju – krećemo prema međunarodnim donatorima kako bi, zajedno sa sredstvima iz budžeta, obezbijedili potreban novac za realizaciju te izuzetno zahtjevne investicije, koju će Trebinje u narednom periodu morati sebi da priušti. Po idejnom projektu ona iznosi oko 14,5 miliona maraka. Može se reći da ćemo tek sa glavnim projektom imati jasniju situaciju u pogledu finansija, jer će sve ipak zavisiti od cijena kakve tada budu na tržištu.

Trebinje je odnedavno dobilo novi, moderno opremljen azil za pse. Kakve su prva iskustva?
- Prezadovoljni smo kako je ovaj projekat urađen. Ulažemo ogromne napore da sve to i funkcioniše kako je i zamišljeno. Kao i na svakom početku, susrećemo se sa različitim poteškoćama, na primjer, u smislu održavanja, jer je stari azil održavan na jedan način, ovaj novi na potpuno drugi, pa će trebati dva do tri mjeseca prilagođavanja novim praksama. Posebno naglašavam da je naša želja i namjera da radimo izvoz i udomljavanje pasa u druge zemlje. Imamo već neke razgovore po tom pitanju, takođe i neke obaveze, koje kao Grad i nadležno Odjeljenje treba da ispunimo da bi sa nivoa Bosne i Hercegovine dobili saglasnost za izvoz i udomljavanje. To je jedan od načina rješavanja problema koji imamo sa psima lutalicama. Nije nam, dakle, cilj da se psi zadržavaju u azilu godinama. Cilj nam je da ih tamo pripremimo za udomljavanje. Neke lokalne zajednice u BiH, koje već to rade, uspjeli su riješiti barem djelimično ovaj komunalni problem. Desila nam se situacija, baš u vrijeme otvaranja azila, da su iz nekih drugih lokalnih zajednica dovozili svoje pse i puštali ih ovdje u našu sredinu, što nam je probleme u gradu sa napuštenim psima učinilo još većim. Kada bi u ovom trenutku sve pse sa ulice poslali u azil, taj azil ne bi mogao da funcioniše i desio bi se isti slučaj kao i sa starim - postao bi pretrpan i nefunkcionalan. Zato nastojimo da što prije dobijemo potrebnu dokumentaciju za udomljavanje pasa u inostranstvo. Kako budemo jedne izvozili, tako ćemo druge pse sa ulica zbrinjavati u azil. Ovo je ozbiljan problem - ali, evo, krenulo se u iznalaženje rješenja, pa ću građane zamoliti za još malo strpljenja.

Novi azil za pse "Danica"

Postoji li način da se nekim kaznenim mjerama utiče na neodgovorne vlasnike, koji „proizvode“ ovaj problem – izbacivanjem pasa na ulicu kada ih, iz nekog razloga, više ne žele?
- Postoji način, i upravo ovih dana očekujem da će komunalni policajci kazniti određen broj nesavjesnih vlasnika, koji su povratnici u ovom prekršaju i koji već više puta puštaju svoje ljubimce bez nadzora. Svi oni psi koji su čipovani, ako ih nađemo da su pušteni na ulicu bez vlasnika, vlasnici će dobiti kaznu.

Ali svi vlasnici ne čipuju svoje ljubimce?
- Iako je to zakonska obaveza, neki vlasnici nisu čipovali svoje ljubimce. I po tom pitanju planiramo da preduzmemo određene mjere, koje zbog povećanog obima posla komunalne policije u ljetnom periodu, nismo do sada uspijevali da realizujemo. Planiramo, dakle, obilazak svih gradskih naselja kako bi popisali koji su kućni ljubimci čipovani, sterilisani, kastrirani, nakon čega će se dati dodatni rokovi vlasnicima da izvrše naprijed navedene radnje, a koje su ujedno i njihova zakonska obaveza - a ukoliko ne ispune naložene obaveze, biće adekvatno kažnjeni.