Liječenje onkoloških pacijenata ne može da ide u dobrom pravcu ukoliko oni nemaju adekvatnu podršku ljekara i porodice.

Ovo je, na  predavanju koje je, u organizaciji Udruženja oboljelih od malignih bolesti „Vjera – luča - nada“ iz Trebinja, održano u gradskoj upravi, istakla Jelena Sredanović, specijalista psihijatrije sa Instituta „Laza Lazarević“ iz Beograda, koja u ovom udruženju volontira.

„Takvo liječenje ne može dati rezulat. Onkološki pacijenti u Trebinju su, čini mi se, najkrući jer i dalje imaju osjećaj sramote što boluju od te bolesti. Od izuzetnog značaja je da i porodica bude uključena u liječenje. Ono što je sigurno, jeste i da odnos ljekar-pacijent mora da bude odnos najvećeg mogućeg povjerenja. Od toga sve polazi“, kaže doktorica Sredanović.

Ona je, na predavanju, istakla da je edukacija veoma značajna i da dosta stvari u liječenju ovih pacijenata treba unaprijediti.

„Ja sam im sugerisala da bi bilo dobro da angažuju volotere sa Akademije likovnih umjetnosti da im oslikaju prostorije u kojima se liječe. Rješava se i taj infrastrukturni problem, bez čega odjeljenje ne može da funkcioniše. Ova predavanja, rad sa psiholozima su od ogromnog značaja“, kaže ona.

Nada Đurić, predsjednik Udruženja „Vjera – luča - nada“, koje je formirano u maju ove godine i do sada ima oko 400 članova, od čega 250 oboljelih, a ostalo su donatori, ističe da je jedan od njihovih ciljeva edukacija ovih pacijenata i članova njihovih porodica.

„Jer imate situaciju da pojedini pacijenti jako teško prihvate tu činjenicu, a negdje se dešava da članovi porodice mnogo teže to prihvate i od samih oboljelih. Zato mislimo da je ovaj način edukacije jako potreban. Ja ću reći iz ličnog iskustva-svakom pacijentu je jako bitno biti pozitivan u svemu. Svakome je teško kada se desi ova bolest, ali kada se desi treba biti racionalan jer nemate drugo rješenje. Ako je dijagnostiovan problem, treba slijediti uputstva ljekara koji vas vodi“, jasna je Nada Đurić.

Ona je podvukla da će Udruženje nastaviti borbu i ostvarenje osnovnog cilja, a  to je da se sistemski promijeni zakon o zdravstvenom osiguranju.

„Smatramo da on nije dobar! Kakva lista čekanja, koja postoji u zakonu!? U prepisci smo i sa Ministarstvom zdravlja i Fondom zdravstva. Nastavićemo našu borbu da mijenjamo ovaj zakon. Medicina napreduje, postoje novi lijekovi, tražimo da se uvode novi lijekovi, da se obezbijede imunoterapije. Recimo, propisano je da neki lijek samo 20 pacijenata u RS može da dobije. Pitamo se ko je taj ljekar koji će odrediti ko je tih 20 pacijenata!? Ko je prioritet? Nažalost, mnogo je mladih ljudi koji obolijevaju od malignih bolesti, što je veliki problem. Mi ćemo biti uporni, tražićemo ostvarivanje svog cilja. Naš dalji korak je javna rasprava o zakonu o zdravstvu “, ističe ona.

Milana Gotovina, kojoj je prije dvije godine dijagnostikovan karcinom, je navela da je današnje predavanje ogroman iskorak u liječenju i prihvatanju ovih bolesti na našim prostorima.

„Ova bolest je, onda kada sam ja oboljela, bila tabu tema i generalno sama dijagnoza je značila kraj. Mislim da ljudi sve više shvataju da to nije tako, da medicina napreduje te da u našoj bolnici imamo odjeljenje na čelu sa doktorom Mirkom, koji je sami dar od Boga za sve nas, zbog samog pristupa pacijentima“, navodi ona.

Ponavlja da je prihvatanje bolesti ključan faktor u liječenju.

„Sve dok ne prihvatimo bolest, ne možemo se istinski ni boriti, a u krajnjoj liniji ni izboriti. Bilo kakva dijagnoza u samom početku ne mora da znači da krajnji ishod mora da bude loš ili dobar. U suštini, jaka psiha i vjera su ključni za ovu bolest“, poručuje ova mlada žena.

Smatra da je još uvijek ova bolest tabu tema na našim prostorima.

„Mi se u udruženju trudimo da pokažemo ljudima da bolest nije sramota i da nam se pridruže da svi budemo jedna porodica jer svi znamo da se bez porodice ništa ne može“, kaže Milana.

Na predavanju je ukazano, pored ostalog, na pet karakterističnih faza kroz koje prolaze pacijenti tokom prilagođavanja na bolest, sa posebnim osvrtom na fazu gnjeva, koja je, kako je navedeno, i najteža faza kako za oboljelog tako i za porodicu.