Pred crkvom sam vidio gužvu i uzrujane, ali radosne ljude, a jedan čovjek je trčao tamo-vamo, ne skrivajući svoje emocije i radost zbog čega se sve to i učinilo sve kao jedna narodna graja, pa me to malo i naljutilo, kaže za Kurir starešina manastira Dimitrije Plećević

Da li se veliko čudo desilo danas na Veliki Petak u manastiru Tumane?! Vjernik iz Smederevske Palanke u ovo sveto mjesto je došao sa štakama, a nakon što je celivao mošti svetaca Zosima i Jakova, bol u njegovoj nozi je, prema sopstvenoj tvrdnji, nestao – bacio je štake i čak potrčao naočigled svih prisutnih.

Vjernik doživio čudo u manastiru Tuman:

Čudo u manastiru Tumane Foto: Privatna Arhiva

– Veliki i blagosloveni dan Veliki petak kada je gospod Isus Hrist spasitelj naš stradao zarad našeg spasenja. Iznijeli smo u ovom svetome manastiru plaštanicu u spomen na Hristovo stradanje, ali i pjevajući već i nazirući nadu Hristovog vaskrsenja. U svjetlosti Hristovog vaskrsenja u svjetlosti Hristove radosti, ovde svi sabrani u manastiru Tumanu sada ovog trenutka svjedoci smo velikog čuda kako je našeg brata sveti Zosim i Sveti Jakov Tumsnki, molitvama gospodu, stradalog na krstu, njihovim molitvama gospod ga je podigao uslišio i ukrijepio došao da se pomlomi manastir svetiteljima da se pomoli jer je imao problem sa nogom i hodanjem,i došao je sa štapom i cjelivajući manastirsku kapiju primiši blagoslov i blagodat ove svetinje neka je slava Bogu, gospodu našim koji je vaskrsao iz mrtvih i kad kažu pojedini skeptici ko je vidio čudo u Tumanu, evo vidimo ga svi danas naš brat Mića Grbić bi bilo lijepo da podijeli.

VIDEO:

https://www.kurir.rs/vesti/srbija/9646494/covek-iz-smederevske-palanke-naocigled-monaha-bacio-stake-i-prohodao

On je podijelio sa okupljenim narodom svoju sreću:

– Eto, dragi moji, ja sam iz Smederevske Palanke. Išao sam na štakama, maltene tri meseca. Uvijek sam hramljao kao da sam se rodio bogalj, međutim, moj sin Raša Grbić i sinovica Sanja, kažu da idemo u Tumane. Stigli smo poljubio sam kapiju, uhvatio mi neki znoj, ništa nisam reagovao, držao sam unuka, i ja sam vidio oca Zosima i rekao ne boli me noga. I evo ne treba mi ova štaka, evo potrčite -rekao je iguman.

Okupljeni vjernici snimali su ovo čudo. Svi su se prekrstili i zabilježili ovaj trenutak.

Iguman za Kurir nije skrivao radost:

– Veliki je Bog koji nas krijepi svojim prisustvom među nama i na ovakve vidljive način. Za ovo čudo sam saznao kada sam iz konaka ka crkvi da vidim da li je sve spremno i da li se crkva ukrašava kako treba za predstojeći praznik vaskrsenja Hristovog. Pred crkvom sam vidio gužvu i uzrujane, ali radosne ljude, a jedan čovek je trčao tamo-vamo, ne skrivajući svoje emocije i radost zbog čega se sve to i učinilo sve kao jedna narodna graja, pa me to malo i naljutilo, na ovaj tihi dan Veliki Petak, ali kada sam prišao čovjek mi je ispričao jasno i kroz dirljive reči da je u Tuman došao sa teško bolesnom nogom, da nije mogao bez štaka. Da je cjelivao manastirku kapiju, desetak minuta prije nego što se sa mnom sreo, da ga je oblio znoj i da je osjetio da može bez štaka da ide i čovjek je prohodao i potrčao. Eto, čuda su svakodnevica kada imamo gospoda uz tebe i kada mu verujemo, ali ona sama za sebe ne smeju da budu cilj, ali ona su tu  da nas podsete da je gospod tu među nama,i na ono što je suština našeg života a to je vaskrsenje i da i mi po toj mjeri živimo.

autor: kurir.rs