U Kulturnom centru otvorena je izložba 'Istorija jedne hercegovačke porodice', akademskog slikara iz Beograda Nine Marić.

Ovo je premijerno predstavljanje  Marićeve koja je do sada imala više samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu, a živi i stvara na relaciji Masačusets, Trst, Beograd.

Nina Marić ističe da joj je mnogo lijepo u Trebinju – od klime do ljudi… pa je za nju idealno mjesto za život.

'Treći put sam ovdje i donosim neka osjećanja. Na ovim slikama su pretočena moja sjećanja, osjećanja na priče moje bake. Ovaj narod je prošao mnoge golgote, ali opet živi nekako lijepo nego u drugim krajevima svijeta. Drago mi je da sam svoje slike posvetila istoriji i pričama koje sam slušala. Moja baka je predstavljena kao 'Baš čelik'. Ona nas je držala sve pod kontrolom i sa velikom fizičkom i mentalnom snagom. Portret mog djeda je kao Vinetu jer nam je Vinetu bio neki ideal o kome nismo ništa znali, ali je on bio najjači, najpametniji. Tu je veliki lav, a to su dvije adrese u Beogradu gdje smo živjeli. Kod ovih slika je lični karakter neke lične priče, lična osjećanja i lična sjećanja. Na izložbi je predstavljeno i pet pejzaža koji imaju puno zlata. Zlato je simbol prostora i odnosi se na sva mjesta u kojima je moja porodica živjela. Na svakom pejzažu su predstavljena osjećanja koje sam slušala", priča Marić.

Ističe da se njen korijen nikad nije razvio u Americi iako je živjela četrdesetak godina, a u njenim slikama sve je nekako alegorično.

'To je zato što se moje slike uglavnom razvijaju kroz dugi period i tokom tog procesa dobijam razne ideje. Sve slike su iz ove godine, a pejzaži su ranije početi, ali ove godine su završeni', jasna je Marićeva.

Istoričar umjetnosti Ivana Fregl je naglasila da se izložba sastoji iz tri grupe radova u tri različite prostorije.

'U prvoj prostoriji su najstariji radovi koje sam nazvala 'scena' to jest mizansceni. Pet gradova koji su imali veliki uticaj na porodicu Nine Marić Čapljina, Mostar, Počitelj, Trebinje i scena krila na grobu moga djeda. To su mizansceni gdje su se razvijali događaji, gradile emocije i odakle potiču emocije koje su oni prenijeli Nini Marić, koja je ona u sebe utkala i zatim prenijela na radove. U drugoj prostoriji su slike aktera događaja, odnosno to su članovi njene porodice, imeni i bezimeni ljudi koji su imali veliki uticaj na razvoj događaja tokom istorije njene porodice. Nina Marić je uspjela da izbjegne sentimentalnost koja uvijek prijeti da se nadvije nad radove kada govorite o nečemu ličnom kao što je ova izložba. To je uspjela dvostrukim otklonom. Kao prvo, svi članovi njene porodice predstavljeni su kroz simbole, metafore i alegorije. Drugi otklon je taj što su ti simboli nisu koji pripadaju simbolici našeg kulturnog miljea. To su njeni lični simboli', objasnila je Fregl.

Prema riječima kustosa iz Beograda, svaka slika predstavlja jedan mali rebus to jest treba da poznajemo kontekst.

'Treći skup slika je život Nine Marić u Americi. On se zove 'Tri moje kuće u Americi' i 'Haljina za vjenčanje i sahrane'. Ona počinje sagu od rođenja babe i djeda i završava sa trenutnom situacijom prelaska iz Amerike u Evropu. Prevladavaju razne emocije, a boje kod Nine Marić su veoma bitne. Plava, crvena, žuta snažno djeluju na posmatrače. Ukoliko imate skriveni sadržaj rada morate na neki način privući posmatrača i njegovu pažnju da istražuje. Nina Marić to radi koloritom', rekla je Fregl

Organizator izložbe je Kulturni centar.