Nova trebinjska Bolnica „Sveti arhiđakon Stefan – 9. januar“ za samo nekoliko mjeseci rada postala je regionalni centar u koji, osim pacijenata iz Hercegovine, dolaze i građani Hrvatske, Crne Gore, Federacije BiH.

Uangio-sali već je izvedeno 150 procedura, a zahvaljujući najsavremenijoj opremi i saradnji sa stručnjacima iz Srbije i Banjaluke, u planu je uvođenje novih zahvata koji se trenutno ne rade u Srpskoj.

– Od objekta koji je bio tri puta manji, danas imamo jednu od najsavremenijih bolnica u regionu, u kojoj su, na većini odjeljenja, već ukinute liste čekanja. Pacijenti iz Hercegovine više ne moraju da putuju stotinama kilometara zbog pregleda ili intervencija, a uspjeli smo da privučemo i pacijente iz susjednih zemalja – poručuje direktor Nedeljko Lambeta.

 

Kako biste ocijenili prve mjesece rada nove Bolnice Trebinje?
Dinamično, veoma intenzivno i naporno, s obzirom na to da smo došli iz jednog objekta koji je tri puta manji po kapacitetima od novog, u kojem nismo imali dobar dio opreme i službi. Zasad, sve ide dosta dobro. Ako je negdje bilo propusta ili grešaka, iskoristio bih ovu priliku da se izvinim. Generalno, ocjena je dobra i ovo je objekat koji je Hercegovini bio potreban mnogo ranije, ali je, napokon, došao.

Koji su najveći izazovi sa kojima ste se suočili prilikom uspostavljanja rada nove bolnice i kako ste ih prevazišli?
Radi se o mnogo većem objektu, većem obimu posla i potrebi za većim brojem zaposlenih. Nismo ni mi znali da ćemo, nakon preseljenja, umjesto 30 spremačica morati imati 80, niti da ćemo, uz 220 medicinskih sestara koliko smo imali, morati zaposliti još 30-40.

Tu su i nove službe, poput angio-sale, magnetne rezonance i kompletne dijagnostike koja se do sada nije radila u Hercegovini. Imali smo i veliki priliv pacijenata. Sve je to trebalo organizovati i uhodati kako bi funkcionisalo 24 časa dnevno.

Nažalost, u ljudskoj prirodi je da postoje i oni koji imaju određenu dozu otpora prema promjenama. Morali smo i to da prevaziđemo. Hvala Bogu, takvih nije bilo mnogo, mogli su se nabrojati na prste jedne ruke. Nadam se da smo pokazali i dokazali da ono što je Hercegovina dobila, nije nešto nazadno, već napredno.

Nekoliko mjeseci nakon početka rada, mogu da kažem da su Bolnica i kompletno osoblje, medicinsko i nemedicinsko, u dobroj kondiciji i da idemo pravim putem.

Na skoro 85% odjeljenja liste čekanja ne postoje. Sve to govori da je ono što smo radili prethodnih mjeseci bilo ispravno i da smo na pravom putu.
Kada je riječ o infrastrukturi, opremi i organizaciji, šta ovu zdravstvenu ustanovu izdvaja od drugih?
Ne bih rekao da imamo nešto što nemaju i druge ustanove, ali položaj Trebinja i njegova udaljenost od većih centara, u prethodnom periodu uslovljavali su da se kardiološki pacijenti hitno transportuju, bilo helikopterom ili drumskim putem, u Foču, Bijeljinu ili Banjaluku. To je iziskivalo veliki napor i odricanje ljekara i medicinskog osoblja koje je pratilo pacijente.

Posebno nas izdvaja podatak da je u angio-sali već urađeno 150 procedura. To znači 150 spasenih života, odnosno 150 ljudi koji nisu morali da odlaze u druge centre.

Građani Hercegovine ranije nisu imali dostupnu ovakvu dijagnostiku. Najbliži centri bili su Istočno Sarajevo i Banjaluka, pa su se mnogi snalazili i odlazili privatno u Crnu Goru ili FBiH. Danas to mogu obaviti u svom gradu i u roku od 24 časa dobiti mišljenje ljekara specijaliste.

U starom objektu imali smo 2 operacione sale za cijelu bolnicu, a sada imamo 6 velikih i 4 male. Jedna operaciona sala u starom objektu uvijek je morala biti rezervisana za porodilju i trudnicu, u slučaju da bude potreban carski rez. Zamislite situaciju: jedna sala je zauzeta, druga se čuva za hitan porođaj, a u međuvremenu stiže pacijent sa teškim povredama iz saobraćajne nesreće koji mora hitno u salu.

Upravo to izdvaja ovu bolnicu i olakšava rad zaposlenima, a građanima i pacijentima istočne Hercegovine pruža dodatnu sigurnost.

Ne bih rekao da imamo nešto što nemaju i druge ustanove, ali položaj Trebinja i njegova udaljenost od većih centara, u prethodnom periodu uslovljavali su da se kardiološki pacijenti hitno transportuju, bilo helikopterom ili drumskim putem, u Foču, Bijeljinu ili Banjaluku. To je iziskivalo veliki napor i odricanje ljekara i medicinskog osoblja koje je pratilo pacijente.

Posebno nas izdvaja podatak da je u angio-sali već urađeno 150 procedura. To znači 150 spasenih života, odnosno 150 ljudi koji nisu morali da odlaze u druge centre.

Građani Hercegovine ranije nisu imali dostupnu ovakvu dijagnostiku. Najbliži centri bili su Istočno Sarajevo i Banjaluka, pa su se mnogi snalazili i odlazili privatno u Crnu Goru ili FBiH. Danas to mogu obaviti u svom gradu i u roku od 24 časa dobiti mišljenje ljekara specijaliste.

U starom objektu imali smo 2 operacione sale za cijelu bolnicu, a sada imamo 6 velikih i 4 male. Jedna operaciona sala u starom objektu uvijek je morala biti rezervisana za porodilju i trudnicu, u slučaju da bude potreban carski rez. Zamislite situaciju: jedna sala je zauzeta, druga se čuva za hitan porođaj, a u međuvremenu stiže pacijent sa teškim povredama iz saobraćajne nesreće koji mora hitno u salu.

Upravo to izdvaja ovu bolnicu i olakšava rad zaposlenima, a građanima i pacijentima istočne Hercegovine pruža dodatnu sigurnost.

Gdje su pacijenti iz Hercegovine ranije odlazili na liječenje i odakle vam sada dolaze pacijenti?
Ranije su pacijenti odlazili u Foču, Istočno Sarajevo, Bijeljinu i Banjaluku. Ono što nije moglo da se riješi u tim centrima, na osnovu sporazuma o saradnji Srpske i Srbije, upućivano je u Beograd.

Sada većina onoga zbog čega su pacijenti odlazili u četiri velika centra u Srpskoj, može da se zbrine i riješi ovdje, zahvaljujući najsavremenijoj opremi, našim ljekarima koji su prošli edukacije, ali i konsultantima koji dolaze iz Banjaluke i Srbije.

Uveli smo i neke procedure, poput operacije ramena i ugradnje proteze ramena, koje su se do sada vrlo rijetko radile. Primjera radi, lane su u Banjaluci urađene svega jedna ili dvije takve operacije. Planiramo da takve zahvate ubuduće redovno radimo ovdje.

Takođe, u narednom periodu, u saradnji sa akademikom prof. Predragom Peškom, planiramo uvođenje novih procedura koje se trenutno ne rade u Srpskoj.

Kada je riječ o pacijentima, dosta ih je sa Romanije, iz Istočnog Sarajeva, Sarajeva, naravno iz kompletne Hercegovine, uključujući i Foču. S obzirom na to da imamo interventne kardiologe iz Banjaluke, dolaze nam i pacijenti iz banjalučke regije, jer sa tim ljekarima već duži niz godina sarađuju.

Imamo i određeni broj komercijalnih pacijenata iz FBiH, Hrvatske, pretežno iz okoline Dubrovnika, kao i iz Crne Gore.

O kojim komercijalnim dijagnostičkim procedurama, odnosno uslugama, je riječ?
Nisu u pitanju samo dijagnostičke procedure, već i druge usluge. Najviše se izdvajaju CT, magnetna rezonanca i ultrazvučna dijagnostika.

Osim toga, imamo dosta pacijenata iz Crne Gore koji dolaze na operativne zahvate kod dr Luke Anđelića i dr Marije Andrić. Riječ je o laparoskopijama, histeroskopijama, ginekološkim i oftalmološkim operacijama.

Nadamo se da ćemo, razvojem neurohirurgije i dodatnim unapređenjem hirurgije, privući pacijente i iz drugih zemalja regiona.

Šta motiviše pacijente iz Hrvatske, FBiH i Crne Gore da dolaze na preglede ovdje?
Prije svega, to je oprema kojom raspolažemo, koja je najsavremenija i najnovije generacije. Drugi razlog su stručnjaci, kako naši, tako i oni koji dolaze iz Beograda. Riječ je o velikim imenima u medicini, a tu listu ćemo dodatno proširivati.

Ljudi, jednostavno, žele da plate i dobiju najbolju i najsavremeniju uslugu. Nije im presudno koliko to košta. Tu je i sam objekat, sobe, kao i mogućnost smještaja u VIP sobama, što znači da pacijent ne mora biti smješten u standardnoj bolničkoj sobi.

Osoblje je uz pacijenta 24 časa dnevno i mislim da je upravo to najbolja preporuka.

Da li u ovom trenutku raspolažete dovoljnim brojem stručnog kadra?
Tokom posljednjih 5 godina, uporedo sa realizacijom izgradnje novog objekta, raspisivali smo konkurse za medicinski kadar, ljekare, nove specijalizacije i srednji medicinski kadar.

Trenutno imamo 73 ljekara na specijalizaciji i mislim da smo, poslije UKC Srpske, bolnica sekundarnog nivoa sa najvećim brojem mladih ljekara na specijalizaciji. To nam daje sigurnost za budućnost i uvjerenje da nećemo doći u problem sa kadrom.

Kada je riječ o srednjem medicinskom kadru, takođe smo raspisali veliki broj konkursa i zaposlili između 60 i 70 medicinskih sestara. Ipak, za ovaj obim posla i veličinu bolnice nedostaje nam još petnaestak medicinskih sestara.

Iskoristio bih ovu priliku da mladim ljekarima i medicinskim sestrama poručim da u Bolnici Trebinje ima mjesta za njih. Ako konkurs trenutno nije otvoren, slobodno se mogu obratiti menadžmentu. Smatram da bijelih mantila nikada ne može biti viška i da je Trebinje idealna sredina za kvalitetne mlade ljude koji žele da rade i napreduju.

Koliko je važna saradnja sa drugim zdravstvenim ustanovama u zemlji i regionu?
Veoma je važna. Imamo kvalitetnu i dobru saradnju sa svim zdravstvenim ustanovama sekundarnog i tercijarnog nivoa u Srpskoj.

Posebno moram izdvojiti doktora Nikolu Šobota, direktora UKC Srpske, sa kojim imamo izuzetnu saradnju. Iz UKC nam dolaze interventni kardiolozi koji su nam, praktično, na raspolaganju 365 dana u godini, 24 časa dnevno. Na tome im dugujemo veliku zahvalnost.

Takođe, za bilo koju drugu vrstu usluge koja nam je potrebna, kolege iz UKC uvijek su nam na raspolaganju.

S obzirom na to da su se Trebinjci veoma dobro afirmisali u Beogradu i da imamo mnogo uspješnih ljekara na vodećim pozicijama u velikim zdravstvenim centrima, koristimo i te kontakte.

Ovom prilikom želim da im se zahvalim, jer se svi rado odazovu. Tu su doktor Dučić, akademik profesor Predrag Peško, kojeg smatramo domaćim, kao i ministar zdravlja Srbije Zlatibor Lončar, čija je supruga Trebinjka.

Imamo odličnu saradnju sa Kliničkim centrom Srbije, Prvom hirurškom klinikom, VMA, Univerzitetskom dječjom klinikom u Tiršovoj, Institutom „Banjica“.

Dakle, maksimalno koristimo poznanstva, prijateljstva i kontakte, kako bismo našem kadru omogućili što kvalitetnije stručno usavršavanje i edukaciju.

Koliko je važna saradnja sa drugim zdravstvenim ustanovama u zemlji i regionu?
Veoma je važna. Imamo kvalitetnu i dobru saradnju sa svim zdravstvenim ustanovama sekundarnog i tercijarnog nivoa u Srpskoj.

Posebno moram izdvojiti doktora Nikolu Šobota, direktora UKC Srpske, sa kojim imamo izuzetnu saradnju. Iz UKC nam dolaze interventni kardiolozi koji su nam, praktično, na raspolaganju 365 dana u godini, 24 časa dnevno. Na tome im dugujemo veliku zahvalnost.

Takođe, za bilo koju drugu vrstu usluge koja nam je potrebna, kolege iz UKC uvijek su nam na raspolaganju.

S obzirom na to da su se Trebinjci veoma dobro afirmisali u Beogradu i da imamo mnogo uspješnih ljekara na vodećim pozicijama u velikim zdravstvenim centrima, koristimo i te kontakte.

Ovom prilikom želim da im se zahvalim, jer se svi rado odazovu. Tu su doktor Dučić, akademik profesor Predrag Peško, kojeg smatramo domaćim, kao i ministar zdravlja Srbije Zlatibor Lončar, čija je supruga Trebinjka.

Imamo odličnu saradnju sa Kliničkim centrom Srbije, Prvom hirurškom klinikom, VMA, Univerzitetskom dječjom klinikom u Tiršovoj, Institutom „Banjica“.

Dakle, maksimalno koristimo poznanstva, prijateljstva i kontakte, kako bismo našem kadru omogućili što kvalitetnije stručno usavršavanje i edukaciju.

Koliko je važna saradnja sa drugim zdravstvenim ustanovama u zemlji i regionu?
Veoma je važna. Imamo kvalitetnu i dobru saradnju sa svim zdravstvenim ustanovama sekundarnog i tercijarnog nivoa u Srpskoj.

Posebno moram izdvojiti doktora Nikolu Šobota, direktora UKC Srpske, sa kojim imamo izuzetnu saradnju. Iz UKC nam dolaze interventni kardiolozi koji su nam, praktično, na raspolaganju 365 dana u godini, 24 časa dnevno. Na tome im dugujemo veliku zahvalnost.

Takođe, za bilo koju drugu vrstu usluge koja nam je potrebna, kolege iz UKC uvijek su nam na raspolaganju.

S obzirom na to da su se Trebinjci veoma dobro afirmisali u Beogradu i da imamo mnogo uspješnih ljekara na vodećim pozicijama u velikim zdravstvenim centrima, koristimo i te kontakte.

Ovom prilikom želim da im se zahvalim, jer se svi rado odazovu. Tu su doktor Dučić, akademik profesor Predrag Peško, kojeg smatramo domaćim, kao i ministar zdravlja Srbije Zlatibor Lončar, čija je supruga Trebinjka.

Imamo odličnu saradnju sa Kliničkim centrom Srbije, Prvom hirurškom klinikom, VMA, Univerzitetskom dječjom klinikom u Tiršovoj, Institutom „Banjica“.

Dakle, maksimalno koristimo poznanstva, prijateljstva i kontakte, kako bismo našem kadru omogućili što kvalitetnije stručno usavršavanje i edukaciju.

To smatram pobjedom čitavog tima, svih ljekara, medicinskih sestara i nemedicinskih radnika, koji imaju isti cilj – da pružimo što veći broj usluga, obezbijedimo lijekove, nabavimo savremeniju opremu i poslujemo pozitivno, a ne da budemo gubitaši kojima je potrebna pomoć da bi opstali.

To su dvije stvari koje su me vodile i koje će me voditi i u narednom periodu. Želimo da pokažemo da je Trebinje ovo zaista zaslužilo i da će ova bolnica postati regionalni centar na ponos ne samo Srpske, nego i šireg regiona.