Naročito široke ruke je bio kod izgradnje prelijepog mosta, u narodu zvana Ćuprija na rijeci Čeplici, jedinoj pritoci Trebišnjice. Mnogo para progutalo je i vojno utvrđenje na lijevoj obali u kojoj će biti smješten cijeli vod vojnika, čuvara mosta.

Most na rijeci Čepelici sa vojnim utvrđenjem za smještaj vojnika, čuvara mosta

U bilećkom kraju dugo se pričalo o ovom austrijskom generalu, prvom komandantu austrougarske vojske u Bileći, koji u jesenjim mjesecima 1878. stiže u Bileću sa preko 1300 vojnika i oficira, sa brojnom konjicom, topovima i punim vojničkim kolima. Bio je uistinu naklonjen Srbima i mnogo toga je za njih učinio. Srbi su ga stoga stvarno poštovali. Promijenili su mu čak i ime u – Grgocije. I tako su u narodu nastale mnoge priče o darovitom generalu. Ovom prilikom donosimo jednu od njih.

Austrougarske trupe došle su u Bileću starim, sasvim neprohodnim putem, takozavnim turskim drumom. I pravo je čudo kako su silnu opremu dopremili u sve gradiće u Hercegovini i okolnim brdima. Za carevinu nije bilo hitnijeg posla nego što je izgradnja novih makadamskih puteva. Projekti su urađeni na brzinu, a putni pravci su utvrđeni još 1879. kada su otpočeli radovi. Hiljade radnika probijalo je trase od Dubrovnika do Trebinja, Bileće, Gacka, od Bileće do Stoca i Mostara, pa je put od Trebinja do Bileće završen već 1882. godine.

Osim što su nadležna ministarstva finasirala gradnju, tu se uključilo i vojno ministarstvo iz Beča sa ogromnim novčanim sredstvima. General Galgoci prati i iz državnog budžeta sufinansira gradnju. Po svoj prilici nije bio mnogo štedljiv. Naročito široke ruke bio je prilikom izgradnje prelijepog mosta, u narodu zvana Ćuprija na rijeci Čeplici, jedinoj pritoci Trebišnjice. Mnogo para progutalo je i vojno utvrđenje na lijevoj obali u kojem će biti smješten cijeli jedan vod vojnika, čuvara mosta. Kada je sve bilo gotovo, general je morao podnijeti izvještaj svome ministarstvu i glavnom generalštabu pisanim putem o svemu što je urađeno i utrošeno. A tamo da se zgranu kud su otišle tolike pare. Stiže i generalu u Bileću ozbiljno upozorenje i prijetnja da će mu poslati specijalnu inspekciju koja će provjeriti opravdanost svake krune, svakog novčića. Veoma iznerviran Galgoci sačini detaljan izvještaj pa pravo u Beč. Međutim, iz Beča se nije vratio.

Skakala na rijeci Čepelici

I tako je ćuprija trajala godinama dok je nije potopilo Bilećko jezero. Uz istoimenu rijeku bilo je i selo Čepelica, rodno mjesto Jevta Dedijera, prvog akademika u Bosni Hercegovini, antropologa koji je bio prvi saradnik čuvenog Jovana Cvijića. Međutim, u narodu je bila mnogo poznatija kovanica onog vremena: „Bog čuva Srbiju, Vuko Mićić ćupriju“. Bio je to poznati domaćin čija je kuća bila u blizini mosta.

Piše: mr Vojislav Gnjato