Vjernici Srpske pravoslavne crkve u subotu, 12. aprila proslavljaju Lazarevu subotu, veliki praznik uspostavljen u čast čuda koje je, po predanju, Isus Hrist učinio tog dana. Vjeruje se da je Spasitelj četiri dana po smrti svog prijatelja Lazara iz Vitanije njega vratio među žive jednom jedinom rečenicom: "Ustaj, Lazare". Lazareva subota je dan koji obilježavamo nizom običaja.

Lazareva subota, crkveni praznik poznat još i kao Vrbica, uvijek se obilježava uoči praznika Cvijeti. Naziv je dobila po prijatelju Isusa Hrista, Lazaru iz Vitanije, koji je preminuo i kojeg je, po predanju, Isus oživio četiri dana kasnije, kada je iz Jerusalima stigao u Lazarevu rodnu Vitaniju. Otud ga pravoslavni hrišćani zovu Lazarem Četvorodnevnim. U čast ovog velikog biblijskog čuda Isusa Hrista pravoslavni vjernici na Lazarevu subotu sprovode niz običaja koji vijekovima opstaju u našem narodu.

Prvi i najvažniji običaj je da svi - i odrasli i djeca - oko struka nose grančice vrbe. Time se najavljuje Hristov ulazak u Jerusalim.

Drugi običaj je da se rano ujutro ubere cvijeće, ali ono mora da odstoji u dvorištu, u nekoj posudi sa vodom do praznika Cvijeti. U našoj tradiciji je da na Lazarevu subotu ne bi trebalo unositi cvijeće u kuću, jer članovima porodice do naredne Lazareve subote neće polaziti za rukom ono što budu radili.

Običaj koji najviše raduje najmlađe je odlazak u crkvu. Tradicija nalaže da roditelji obuku djeci najljepšu garderobu i da im oko vrata stave zvončić kojim simbolično najavljuju ulazak Spasitelja u Sveti grad Jerusalim. Takođe, djeci se na glavu stavljaju vjenčići ispleteni od cvijeća i vrbovih grančica. Grančice vrbe koje roditelji i djeca donose iz crkve trebalo bi zadenuti uz ikonu sveca zaštitnika porodičnog doma.