U crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u Šćenici u Bobanima služena je Sveta liturgija i pomen arhimandritu Isai Danu, povodom tri godine od njegovog upokojenja.

Svetu liturgiju služio je otac Blagota Vasiljević, uz sasluženje sveštenika Obrena Damjanca i Dražena Tupanjanina.

Tokom Svete liturgije, vjernicima se besjedom obratio otac Dražen, poručivši da je jevanđelski poziv upućen prvim apostolima ujedno i poziv svakom čovjeku da slijedi Hrista i živi po njegovim zapovijestima.

On je istakao da Gospod svoje učenike nije pozvao sa nekog posebnog mjesta, već iz njihovog svakodnevnog života, podsjećajući da Bog i danas poziva ljude tamo gdje se nalaze – u porodici, na poslu i u svakodnevnim obavezama.

„Bog ne poziva savršene, nego one koji žele da ga čuju, da se popravljaju i da mu se uvijek iznova vraćaju. Gospod nas poziva da praštamo, volimo, kajemo se i pravimo nove početke“, rekao je Tupanjanin.

Govoreći o riječima Hristovim da će apostole učiniti „lovcima ljudi“, naglasio je da su oni pozvani da svjedoče blagovijest o spasenju, ljubavi i nadi, te da ljudi koji nose Hrista u sebi ne smiju pribjegavati mržnji, nasilju i zlu.

Podsjećajući na blaženopočivšeg oca Isaiu, otac Dražen je rekao da je i on bio jedan od Hristovih poslenika koji je svojim životom pozivao ljude da budu bolji, da žive u slozi i da se obnavljaju po liku Hristovom.

„Današnji poziv apostolima jeste i poziv svima nama – da svjedočimo da postoji nada za svakog čovjeka i da niko nije izgubljen ukoliko se obrati Bogu“, poručio je Tupanjanin.

Nad vječnim počivalištem arhimandrita Isaie Dana u selu Šćenica, otac Blagota Vasiljević poručio je da Isaia nije dozvolio da ga prijatelji i poštovaoci zaborave, ističući da čovjek živi onoliko koliko traje sjećanje na njega među ljudima.

„Isaia je to svojim životom zaslužio. Nije volio da se mnogo govori o njemu, zato danas neću govoriti o njegovom životu, već želim da mu se zahvalim za sve što je učinio“, rekao je Vasiljević.

Posebno je podsjetio na njegovu ulogu u dolasku blaženopočivšeg vladike Atanasija na čelo Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske u teškim ratnim godinama.

„Kada je naša eparhija ostala bez svog episkopa, Isaia je otišao u Beograd i pred arhijerejima Srpske pravoslavne crkve ukazao na težak položaj Hercegovine. Mudro je prenio želju naroda da za vladiku bude izabran Atanasije. To je bio jedan od ključnih trenutaka za našu eparhiju i velika zasluga oca Isaie“, istakao je Vasiljević.

Govoreći o njegovom karakteru, rekao je da je bio čovjek kojeg nije bilo lako opisati niti svrstati u bilo kakve okvire.

„Bio je nepredvidiv, poseban i svoj. Imao je veliko srce, široku dušu i iskrenu ljubav prema ljudima i Crkvi. Mnogi su govorili da ga je nemoguće definisati, ali su svi prepoznavali njegovu dobrotu i mudrost“, naveo je on.

Vasiljević je zaključio da je arhimandrit Isaia svoj život posvetio Crkvi i narodu, izrazivši uvjerenje da danas mirno počiva pred prestolom Božjim.

„Podnio je mnogo truda i žrtve za našu Crkvu i našu eparhiju. Svoje obaveze ispunio je časno i ljudski. Neka mu je vječni pokoj i carstvo nebesko“, poručio je Vasiljević.