Kada zapušten prostor dobije novu svrhu, ne mijenja se samo izgled mjesta, mijenja se i odnos ljudi prema njemu. Upravo s tom idejom Razvojna agencija Grada Trebinja (TREDEA) pokrenula je, kroz projekat URBACT PioneersAccelerator, dva uređenja školskih dvorišta u Trebinju. Cilj je bio pokazati da promjena počinje djelom i da učenici mogu biti njeni nosioci.

Decenijama je dvorište srednjih škola u Trebinju bilo prostor koji se gotovo nije koristio. Kamene žardinjere bile su zarasle u korov, niko se u dvorištu nije zadržavao, pa je ono vremenom postalo mjesto kroz koje se samo prolazi.

Takav prostor, koliko god izgledao kao mali problem, šalje jasnu poruku: ovo mjesto nije važno.

Zato je prvi korak bio jednostavan – vratiti mu svrhu.

Umjesto da se promjena prepusti drugima, u akciju su uključeni učenici. Uzeli su alat u ruke, čistili i uređivali. Ono što je do tada bilo teorija o ekologiji, odgovornosti i zaštiti životne sredine postalo je konkretno iskustvo.

Jer između zapuštenog i uređenog prostora ne stoji samo plan. Stoji djelo.

Upravo kroz djelo učenici počinju drugačije da posmatraju prostor u kojem žive.

Dok su čistili dvorište, vlastitim rukama uklanjali su ono što je godinama bilo zanemareno. Primijetili su otpad na mjestima pored kojih su ranije prolazili ne obraćajući pažnju. Osjetili su razliku između zapuštenog i njegovanog prostora.

U tom trenutku dvorište više nije bilo samo „školski prostor“. Postalo je njihov prostor.

Dvorište srednjih škola u Trebinju – od zapuštenog prostora, preko akcije učenika, do zelenog i funkcionalnog školskog dvorišta.

Rezultat je danas vidljiv. Umjesto korova, u dvorištu su sada cvijeće i zelenilo. Postavljene su klupe i korpe za otpatke, a prostor je dobio novu funkciju – postao je mjesto gdje učenici mogu sjesti, razgovarati, odmoriti se i provesti vrijeme.

Ali tu se nije stalo.

Tabla na uređenom prostoru svjedoči da je uređenje realizovano u okviru projekta URBACT Pioneers Accelerator.

Ista pilot-ideja primijenjena je i u osnovnoj školi u Gorici. Početna slika bila je slična: otpad i prostor koji nije imao pravu funkciju. I ovdje su učenici bili dio promjene.

Transformacija dvorišta osnovne škole u Gorici: od zapuštene površine do novog uređenog prostora za učenike.

Važno je da ovo nisu samo dvije priče o uređenju školskih dvorišta. Ovo je priča o navikama.

Kao što se dobre navike stvaraju ponavljanjem, tako se i odnos prema prostoru mijenja ponavljanjem dobrih djela. Jedna akcija može urediti jedno dvorište. Ali kada se ista poruka ponavlja u školama, među mladima i u zajednici, ona počinje da mijenja ponašanje.

Otpad je, između ostalog, i pitanje navike.

Kada neko baci otpad na već zapušten prostor, šalje poruku: može i ovdje. Kada je prostor čist, uređen i njegovan, poruka je potpuno drugačija: ovdje je nekome stalo.

A kada mladi sami učestvuju u stvaranju takvog prostora, poruka postaje još snažnija: možemo i mi.

Novi elementi prostora, uključujući korpe za otpatke, podsjećaju da uređen prostor traži i nove navike.

Zato je rad sa mladima ključan. Nije dovoljno govoriti o zaštiti životne sredine, reciklaži, odgovornosti i održivom razvoju. Potrebno je omogućiti mladima da te vrijednosti iskuse kroz konkretan rad.

Da uzmu alat. Da očiste. Da zasade. Da urede. Da vide rezultat.

Jer ono što napravimo vlastitim rukama doživljavamo drugačije od onoga što samo čujemo u učionici.

Upravo zbog toga transformacija školskih dvorišta predstavlja mnogo više od estetskog uređenja. To je mali, ali konkretan primjer kako se mijenja odnos prema prostoru, zajednici i budućnosti.

Od neiskorištenog do živog. Od zapuštenog do njegovanog. Od prostora kroz koji se samo prolazi do prostora u kojem se boravi. Od problema koji svi vide do promjene u kojoj svi mogu učestvovati.

Možda je najvažnija poruka upravo ona koju će učenici ponijeti izvan školskog dvorišta: ako smo mogli promijeniti ovo mjesto, možemo promijeniti i druga.

Promjena ne počinje velikim riječima. Počinje kada neko podigne prvi komad otpada, posadi prvu biljku, uredi prvi metar prostora i ličnim primjerom pokaže da se može drugačije od onoga na šta smo navikli.

Zato će naše navike odrediti našu budućnost.

Trebinje 2030 – najuređeniji mali grad na Balkanu