Na hercegovačkoj trpezi nekada nije bilo mnogo izbora, ali gotovo je svaka bašta imala jednu biljku koja je uspijevala i kada druge nisu. Raštan je bio mnogo više od običnog povrća.

Kad se pomene hrana naših starih, mnogima prvo na pamet padnu pura, uštipci i komad domaćeg sira. Ipak, uz njih je na trpezi često bio i raštan, poznat i kao raštika. To je skromno lisnato povrće koje je postalo jedan od simbola Hercegovine.
Za razliku od kupusa koji stvara čvrstu glavicu, raštan ima krupne zelene listove.
Dobro podnosi različite vremenske uslove pa je generacijama bio zahvalna biljka za domaćinstva koja su živjela od onoga što sama uzgoje.
Najčešće se dugo kuvao sa krompirom i suvim mesom ili kostima. Nije bilo potrebno mnogo začina.
Od listova raštana priprema se i japrak, omiljeno tradicionalno jelo.
O tome koliko je raštan vezan za ovaj kraj govori i "Raštikijada" u Hercegovini, manifestacija posvećena pripremanju jela od raštike. Ono što se nekada smatralo jednostavnom seoskom hranom hranom, danas se ponosno služi kao domaći specijalitet.
Raštan nas podsjeća na bašte ograđene kamenom, zimske ručkove i vrijeme kada se hrana nije bacala, a svaki rod se pažljivo čuvao.

Šta Vi mislite o ovome?