
Kako su Hercegovci čuvali hranu bez frižidera? Tajne naših starih i danas se pamte.
Bez struje, frižidera i zamrzivača, a hrana se čuvala mjesecima!
Kako sačuvati meso usred ljeta, mlijeko pretvoriti u namirnicu koja traje mjesecima ili obezbjediti hranu za dugu zimu? Za naše pretke to nije bila nepoznanica već svakodnevni život.
Kamene kolibe bile su prvi hercegovački frižideri. Debeli zidovi čuvali su svježinu pa su se u njima držali krompir, vino i druge namirnice. Dok je napolju kamen gorio od sunca, u konobama je bilo znatno hladnije.
Meso se nije zamrzavalo , već se solilo, dimilo i sušilo. Tako su nastajali pršut, suva govedina i drugi specijaliteti po kojima je Hercegovina danas poznata. Posebno su se cijenili hladni zimski dani i vazduh pogodan za sušenje mesa.

Sir se čuvao u mijehu, a smokve sušile na suncu. Hercegovački stočari dobro su znali kako da od mlijeka naprave sir koji može dugo da traje. U toplijim krajevima Hercegovine sušile su se smokve, dok se u jesen pripremala zimnica za hladne dane.
Ipak, najveća tajna naših starih možda nije bila u kamenu, soli ili dimu, već u odnosu prema hrani.
Ništa se nije bacalo, sve se pažljivo čuvalo, a svaka mrvica hljeba imala je vrijednost.
Danas imamo pune frižidere i zamrzivače, ali su naši preci imali nešto što polako zaboravljamo, strpljenje, snalažljivost i znanje kako živjeti od onoga od onoga što priroda daje.
A vi, pamtite li šta su vaše bake i djedovi čuvali u starim hercegovačkim konobama?
Šta Vi mislite o ovome?