Danas se na mjestu nekadašnje doline Trebišnjice, prostire ogromno Bilećko jezero. Ali malo ko, gledajući mirnu vodenu površinu, pomisli da su tu nekada bili domovi, dvorišta, imanja i putevi kojima su svakodnevno prolazile generacije Hercegovaca.

Kada je šezdesetih godina prošlog vijeka na Trebišnjici podignuta brana Grančarevo, nastala je jedna od najvećih vještačkih akumulacija na Balkanu.
Hidroelektrana Trebinje počela je da radi 1968. godine, a stvaranje jezera potpuno je promijenilo izgled ovog dijela Hercegovine.
Voda je prekrila kuće i imanja nekadašnjih naselja Panik, Orah, Čepelica, Zadublje i Miruše.
Stanovnici su morali da napuste rodna ognjišta, ponesu ono što mogu i život nastave na drugom mjestu.
Ono što se nije moglo ponijeti ostalo je pod vodom, a to su zidovi kuća, bunari, tragovi starih puteva i uspomene na djetinjstvo.
Nisu stradala samo seoska imanja. Zbog potapanja doline, manastir Kosijerevo preseljen je u Petroviće, gdje se nalazi i danas. Tako je dio dragocjenog duhovnog nasljeđa sačuvan, dok je njegov stari prostor ostao u zoni akumulacije.
Poslije mnogo godina, jezero je počelo da otkriva dijelove svoje prošlosti.
Tokom velikih suša, naročito 2017. godine, nizak vodostaj otkrio je ostatke kuća, bunara i okućnica.
Za nekadašnje stanovnike i njihove potomke, to nisu bile samo ruševine, već prepoznatljiva mjesta iz njihovih porodičnih priča.
Bilećko jezero danas je jedan od simbola ovog kraja i važan dio hidroenergetskog sistema.
Ipak, ispod njegove površine ostaje priča o dolini koja je nestala sa geografskih karata, ali ne i iz sjećanja ljudi.
Шта Ви мислите о овоме?