Prvi i svaki naredni susret djece sa učiteljicama i učiteljima pamti se za života. Ostaje urezan u sjećanju, nadajmo se uvijek i jedino kao predivno iskustvo. Kao doživljaj ljubavi, razumijevanja, konstruktivne kritike, toplog osmijeha i onog čudesnog blagog dodira po kosi, kao podstreka i nagrade svakom malom čovjeku koji se nalazi baš u toj učionici ispred te jedne odrasle osobe. One, koja treba da bude koliko nastavnik, toliko i prijatelj.

U vremenu kada se živi drugačije, iskreno raduje spoznaja da učiteljice vrijedne divljenja i danas postoje. Učiteljice, za kakve smo nekada znali. Da se među mališanima u školskim klupama nalaze one, odrasle i velike, sa dušom dječijom i srcem koje kuca za svoj poziv. 

Jer, „Puteva ima trista da se ode iz detinjstva, a samo se retki sete da ostanu večno dete“, zapisao je Miroslav Mika Antić. I upravo ovaj stih najvjernije opisuje Radmilu Milidragović i Nadu Brnjoš, profesorice razredne nastave, koje u osnovnoj školi „Jovan Jovanović Zmaj“ rade godinama. I same su majke, a pored posla u školi i posvećenosti vlastitoj djeci, nemjerljivo se daju i kroz vannastavne aktivnosti. 

Pokrenule su prije četiri godine radionicu pod nazivom „Radoznalci“, koju održavaju u krugu škole, na koju dolaze djeca uzrasta od tri do 10 godina. Dok nam pričaju o svoj njihovoj djeci, kako ih s ljubavlju nazivaju,  imamo osjećaj da se baš u tom trenutku nalazimo na jednoj od ovih zanimljivih radionica. Srdačnost, energija, osmijeh i neposrednost kojima zrače ove dvije žene, te snažna bujica kreativnosti, glavni su začini zašto su „Radoznalci“ toliko posebni.

Radmila Milidragović

„Projekat smo pokrenule 2018. godine. Htjele smo da smislimo nešto kako da djeci, pa i našoj, ispunimo vrijeme tokom ljetnog raspusta. Osmislile smo aktivnosti i tako su nastali „Radoznalci“. U početku smo bile uplašene kako će djeca i roditelji prepoznati taj naš rad, da li će prihvatiti naše ideje i kako će sve to ispasti. Već sa prvom radionicom smo shvatile da smo se bespotrebno brinule. To ljeto prije četiri godine bilo je nezaboravno! Dane i noći smo provodile praveći rekvizite u školi, a djeca su svaki put bila oduševljena“, započinju sa nama priču, evocirajući uspomene nasvoje prve korake u svijet mašte i edukacije.

Kako nam kažu, na osnovu njihovog dugogodišnjeg rada, radionice su prvenstveno pokrenule da interesantne teme prikažu djeci na zanimljive načine, drugačijeu odnosu kako se obrađuju u vrtićui u školi.

„Cilj nam je bio da svaka radionica bude drugačija od prethodne, da ponudi sadržaje djeci nepoznate, a ako su im poznati, sa detaljima sa kojima se prije nisu susreli. Takođe, radimo na razvijanju brzine razmišljanja, povezivanja i zaključivanja, na razvijanju koordinacije pokreta i motorike, kreativnosti i socijalizacije kod djece. Svaka radionica je tematska i prilagođena njihovom uzrastu“.

Ono što je važno istaći je da ove dvije učiteljice, kreativnim radionicama slave učenje, ali i igru, odmor, zabavu i druženje. Nije im teško da od kartona, papira, drveta i bilo kojeg drugog materijala prave životinje ili neke druge oblike, kako bi djeci na što originalniji način dočarale svijet.

Kako im je svaka radionica različita, drugačiji su i rekviziti koje prave. Tako su od kartona izrađivale divlje životinje i morski svijet, od bidona i boca domaće životinje i „Veselu farmu“, te pred djecu donosile zanimljivosti o tome.

Nada Brnjoš

„Svaku radionicu počinjemo sa pričomi rekvizitima koje smo pripremili.Zatim djeca prave svoj rad na datu temu.Takođe, kroz svaku radionicu provlačimo i muziku sa koreografijom, gdje oni nauče te pjesme i korake. Na kraju im obavezno priredimo razne igre  u kojima najviže uživaju.Dakle, to je zajednički rad koji nas sve uveseljava“.

I baš ta radost, ono je što ove dvije učiteljice čini fascinantnim. Biti dio tog malog, neiskvarenog i iskrenog svijeta i više je nego dovoljna motivacija da svaki put iznova iz sebe izvlače svupotisnutu kreativnost.

„Prilikom osmišljavanja radionica pratimo aktuelne trendove u dječijoj edukaciji i pametnoj zabavi, nastojeći da budemo korak ispred i osmislimo nešto originalno i svoje. Unaš kutak donosile smo slamu za farmu. Preko plastične rukavice učile djecu kako se muzu krave, a umjesto mlijeka pomiješale smo bijelu temperu sa vodom. Dramatizovale smo i priču „Tri praseta“. Uradile cijelu koreografiju, a mališani su glumili. Svrha te radionice bila je i da ih naučimo kulturi ponašanja. Podijelile smo im karte i učile kako se ponaša tokom predstave, a potom ih pozvale na scenu. Uvijek im damo prostora u radionici da oni budu glavni akteri, da se osjete bitnim za sve što radimo“.

Ono što ove radionice takođe čini posebnim je i taj prvi susret sa djecom, kada svakome od njih na početku pruže priliku da se upoznaju i predstave. A kada od drugara i učiteljica dobiju aplauz, kako nam pričaju, to djecu naročito motiviše, ne samo da se otvore, nego i da osjete da tu pripadaju.

Za četiri godine, koliko „Radoznalci“ postoje, kroz radionice je prošao veliki broj djece. Predivan je osjećaj, kažu nam, kada sretnu sve one koji su sada porasli, a još uvijek nisu zaboravili nijednu na kojoj su učestvovali.

Zato ne čudi da je interesovanje mališana veliko. Međutim da bi radionica bila kvalitetna, prinuđene su na ograničen broj i najviše ih u datom momentu može biti do 25.

„Radionice održavamo u produženom boravku naše škole.  Želimo da radimo kako treba, a da bismo u tome uspjele, to zahtijeva dosta vremena, pripreme i optimalan broj djece. Treba sve osmisliti, napraviti rekvizite, pripremiti prostor da sve bude na vrijeme spremno. Tu je puno aktivnosti, brzo prelazimo iz jedne u drugu jer ta dinamičnost djecu okupira. Ako osjetimo da djeci pada pažnja mijenjamo odmah kurs, uključujemo nešto drugo. To je ta sloboda radionice koju djeca nemaju na redovnim časovima, a nama upotpunjuje naš kreativni rad. Volimo i da kombinujemo prostor unutra i u dvorištu, da su djeca aktivna i da u svemu učestvuju. Obavezno ih slatkišima nagradimo za sve što su uradili i dali sebe da radionica bude kvalitetna“.

Ono što „Radoznalci“ još pokreću je energija razmjene iskustava, gdje, ove učiteljice pitaju djecu šta im se dopalo, a šta nije.Pored svega navedenog, ovo je tako važan momenat za svako dijete. Spoznaja da je njihovo mišljenje bitno i uvaženo!

„Oni su nam veliki kritičari i pomažu nam da sve izgleda kako treba. Taj trenutak kadauključite dijetei ono izrazi svoje mišljenje je veličanstven! Koja je to sreća jer su bitni i njihov stav je priznat. To je nemjerljivo! S druge strane, pošto su nam djeca različitih uzrasta učimo ih da pomažu i paze jedni na druge, što razvija drugarstvo. Učiteljica je mnogo važna za dijete i potrebna je ljubav prema djeci za ovaj posao. Sačuvale smo izgleda to dijete u nama, što je bitno za nas odrasle, posebno u ovom poslu. Život lomi krila i djeci treba dati vjetar u leđa odmalena. To su mali ljudi, prepuni tananih emocija koje treba njegovati a njihove afinitete stimulisati i podržavati. Ovo je za nas jedno predivno iksustvo i obogatilo nas je u svakom smislu. Teško se ko usudi na ovakvo nešto. Potrebno je mnogo rada, kreativnosti, fleksibilnosti, ljubavi. Sve dok ovu energiju osjećamo mi ćemo ovo raditi“, usaglašeni su stavovi ovih predivnih i jedinstvenih učiteljica.

Neumorne u svom zanosu i razigranosti, upravo su počele četvrti, ljetni ciklus „Radoznalaca“. Prva u nizu radionica održana je 29. juna, a slijede još tri 6, 13. i 20. jula.

„Djeca se mogu prijaviti na fejsbuk profil „Radoznalci“. Pripremile smo radionice tematski povezane, o ljetu i jedva čekamo sve naše nove susrete! Znamo da nam se i naši mališani raduju jer su nas mnogi roditelji pitali kada ćemo početi. Željno ih iščekujemo!“

I premda i Nada i Radmila imaju svoju djecu i mnoge privatne obaveze, očarava njihova motivacija da rade i preko raspusta. Kako nam rekoše, to ih ispunjava i oplemenjuje, to je ljubav, a ne posao. Izvlačeći iz sebe i ono za šta ponekad ne znaju da posjeduju, satisfakcija im je bez konkurencije. A upoznavajući sebe, postaju bolje i u svojoj profesiji, a onda, neupitno, i za sve svoje učenike!

DOGODOVŠTINE ZA PAMĆENJE

„I u toku pripreme i na samim radionicama imali smo mnogo dogodovština. Znale smo se zanijeti u radu i uz smijeh ostati do jutra ludo se zabavljajući, smišljajući nove ideje, praveći sve što je potrebno. To je nama prava zabava. Znamo da radimo nešto korisno i da će svi naši mališani od nas otići puni priče i svega novog što su naučili. Bilo je puno tema koje smo obradile. Za „Odlazak u svemir“ smo pravile raketu i kad smo je ispaljivale, prvi put je završila u žbunju, a iz drugog smo uspjele.I mi i djeca smo se toliko smijali toj situaciji. Obrađivale smo i temu „Zanimanja“ i bilo nam je simpatično kako su gotovo sva djeca rekla da kada porastu žele da budu policajci. 29. juna smo ponovile „Gusarsku avanturu“, našu prvu radionicu, koja je opet izazvala ogromno oduševljenje!“

NAJLJEPŠI KOMPLIMENT

„Tokom škole radimo humanitarne radionice za naše udruženje „Djeca djeci“ zajedno sa drugim kolegama. Tako smo ove godine pripremali „Vaskršnju radionicu“, na kojoj je učestvovalo 120 djece, a cilj je bio prikupljanje novca za odlazak na ekskurziju. Željeli smo i uspjeli da skupimo novac za djecu iz naše i iz druge dvije škole. Roditelji su nas stalno pitali kada ćemo krenuti sa „Radoznalcima“, kao i djeca koja sada imaju mlađu braću i sestre. I evo nas, tu smo! Najljepši kompliment je onaj dječiji, kada nas pitaju mogu li još ostati na radionici ili kada će nova? To je nama najveće zadovoljstvo.Beskrajno se radujemo novoj prilici za druženje“, kažu uglas Nada Brnjoš i Radmila Milidragović.

IGRAČKA SE MOŽE I NAPRAVITI

„Same pravimo sve rekvizite i trudimo se da materijal bude svima dostupan. Koristimo papir, karton, drvo i nešto malo plastike. I to je još jedan od naših ciljeva, da pravimo nešto što i djeca mogu praviti kući, da ih naučimo da igračka nije samo ono što sekupi. Učimo ih očuvanju prirode i obično koristimo materijale koji semogu naći u prirodi. Svako dijete dobije rekvizit koji nosi kući, a imamo i onaj koji ostaje kao uspomena na tu radionicu. Sve što radimo pretvaramo u trenutak kojim djeci pokazujemo šta se sve može postići maštom!“