Ni nagrada ni kazna nisu rješenje: Šta da uradite ako vaše dijete stalno tjera inat? | Herceg Televizija Trebinje

Magazin - Zanimljivosti

Ni nagrada ni kazna nisu rješenje: Šta da uradite ako vaše dijete stalno tjera inat?

Izvor: Telegraf | Datum:12.01.2021.

Da li ste ikada rekli svom djetetu da ne počinje da se igra kockama, a zatim posmatrali kako ih je ipak izručilo?

Kako rastu djeca, tako raste i njihova želja za nezavisnošću, zato vremenom možemo da primjetimo kako ih frustriraju određene zabrane. Postavljanje granica i ograničenja je suštinski element u vaspitanju djece, ali pronalaženje načina za to može biti veoma teško.

Neophodno je ponuditi smjernice, ali to može dovesti do bijesa kada roditeljski pokušaji postanu neuspješni. Dječje ponašanje prerasta u divlji bijes i agresiju. Roditelji svakodnevno govore da inat njihove djece izaziva snažne emocije u njima - od nerviranja i frustracije do preplavljenosti bijesom.

Da li su nagrade korisne?
Nagrade se reklamiraju kao topao i prijateljski put ka postavljanju granica. Svaki put kada vas djeca poslušaju vi ih nagradite malim poklonom. Zvuči kao idealna situacija - sve dok ne prestane da djeluje.

Vrlo lako se može dogoditi, kada zamolite dijete da uradi nešto, da vas ono pita šta će dobiti za to.

Nagrade daju roditeljima malo kontrole, ali pokazalo se da zapravo smanjuju prirodnu motivaciju kod djeteta. Vaše dijete čini nešto samo da bi dobilo nagradu, a ne zato što osjeća volju ili vidi potrebu da učini ono što tražite.

Zapravo, studije su pokazale da nagrada prije ili kasnije prestaju da djeluju.

Posljedice
Posljedice mogu izgledati kao pozitivan način vođenja djeteta. Ako vaše dijete ne želi da izađe iz kade, a voda postaje hladna, vidjeće da više uopšte nema vremena za kupanje. U većini slučajeva će iskočiti kada se to dogodi.
Objasniti djetetu do kojih posljedica mogu da dovedu određena djela djeluje logično, ali nije uvijek korisno.

Na primer, šta ako djetetu samo kažete da mora da pere zube da mu ne bi požutjeli, a ono odluči da sačeka dok vidi te posljedice?

U tim situacijama posljedice se ne mogu odigrati sigurno i prirodno. Gde vas to ostavlja? Nazad na početak. Povratak u bitku.

Kazne mogu da funkcionišu, ali po koju cijenu?
Vjerovatno nije želja roditelja da viče ili grdi svoje dijete. Zašto se to onda dešava prilično često?

Jer, kao što smo vidjeli, nagrade i objašnjenje posljedica ne funkcionišu najbolje. Kada to shvate, roditelji počinju da gube povjerenje u sebe. Pokušavaju da pronađu način koji funkcioniše, ali se u tom procesu izgube.

Ipak, ni kazne nisu najefikasnije. U najboljem slučaju osjećate se kao da ste izgubili autoritet, jer vaše dijete neće slušati dok ne izgubite glas. Možda se osjećate krivim zbog zloupotrebe moći. U najgorem slučaju smatrate da kazne štete vašem djetetu.


To je zato što kazne, bez obzira da li dijete šaljete u njegovu sobu, u ćošak ili strogo ukidate privilegije, sve rade na sistemu napajanja zasnovanom na strahu. One nanose ubod srama i bol vašem djetetu.

Kada vaše dijete prkosi, kada ne sluša, povećavate svoju dominaciju. Vičete ili se gubite, prijetite ili kažnjavate. Ova strategija vas oboje prisiljava na stanje borbe ili bijega koje izaziva reaktivni osjećaj bijesa i srama.

Da li postoji jednostavan način postavljanja ograničenja, bez vike, nagrade ili kazne?
Hiljade roditelja širom svijeta usvojilo je jednostavnu strategiju za postavljanje ograničenja bez vikanja ili potrebe za nagradama.

Razvijan je tokom 30 godina i ovaj pristup je podržan istraživanjem ponašanja i osjećanja. Ova metoda pokazuje da kada roditelji odgovore na uzrok prkosa svog djeteta, ona aktivira osjećaj povezanosti, a dijete radije sarađuje. Kao rezultat, ovo smanjuje odbranu djece tako da mogu postati otvorenija i spremnija za rad sa roditeljem.

Umesto uslovnih strategija, ovaj bezuslovni pristup gradi povjerenje između roditelja i djeteta, njegujući toplinu i razumjevanje.

Ključno je postavljanje ograničenja u saradnji sa interesovanjem i energijom djeteta, da se ono ne bi osjetilo ograničeno u svakom pogledu.

Koja bi mogla da bude efikasna strategija:

1.Postavnjalje granica smirenim i samopouzdanim autoritetom

2.Pružanje objašnjenja djetetu zašto se tako postavljaju granice

3.Pokažite više empatije i razumijevanja prema emocijama djeteta

4.Postavite ograničenja na načine koji rade sa, a ne u suprotnosti, sa snažnom     voljom i istrajnom ličnošću djeteta


Možete postaviti ograničenja bez vike i svađe. I vaša djeca će slušati.

 


Kategorija: Zanimljivosti

Šta Vi mislite o ovome?

NAPOMENA: Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove Herceg RTV već samo autora komentara! Molimo čitaoce da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja!
loading...

Najčitanije u ovoj kategoriji: